Marketing
Ignacijanski principi duhovnog života
Crkvena svečanost, na domjenak pozvani vjernici… Družili se, sviralo se… Ponuđeno je i izvrsno jelo. Međutim ostalo je netaknuto. Zašto? Nije ponuđen pribor za jelo.
Doktrina crkve je jelo. Uzet ćemo «pribor» koji nam nudi Ignacije Lojolski.
IGNACIJE LOJOLSKI
Od rođenja je putovao do Boga.
Rođen 1491. kao najmlađe dijete u trinaestočlanoj obitelji u Lojoli u Baskiji u sjevernoj Španjolskoj.
Kad mu je bilo četrnaest godina poslali su ga da se obuči za paža španjolskog kralja, te je upoznao ideale viteštva i vojne službe.
Postaje dvoranin vojvode od Najera. Naučio se služiti oružjem i pomagao u gušenju pobuna. U Pamploni zapovijedao četom koja je branila tvrđavu od francuskog napada. Obrana je postala uzaludna i poraz neizbježan, ali Inigo je ostao tvrdoglav do kraja i odbijao predati se. Dobio je topovsko zrno u koljeno. Njegovi vojnički dani završili su na nosilima, u agoniji i poniženosti. Vraća se obitelji u Lojolu.
Sve je izgledalo kao kraj. Snovi su srušeni, bespomoćan leži kao invalid. Preostalo mu samo sanjarenje…
Najradije bi čitao romantične novele, no na dvoru su imali samo knjige o Kristu. Maštao je. I došao do bitnih spoznaja. Do razlučivanja.
Dugi dani su prolazili, i on se prepuštao dvjema vrstama maštanja. S jedne strane još je sanjao o bitkama koje će voditi, vojnoj slavi koju će dosegnuti, plemenitim damama kojima će se udvarati i osvajati ih. Ali to su bili snovi onoga što je moglo biti, i iako su zakratko podizali njegov duh, dugoročno su ga ostavljali potištenim i žalosnim.
S druge strane, čitajući knjige o Kristu – sanjao je da umjesto španjolskom kralju služi Kristu Kralju. Maštao kako bi mogao biti svet kao i sveci… Bila su i to maštanja. No primijetio je razliku. Ovakva su ga maštanja nadahnjivala i oraspoloživala. To su bili snovi koji nisu nestajali.
Postao je svjestan unutrašnjeg kompasa.
Uživljavao se u parabole evanđelja, zamišljao se kao sudionik. Što je početak njegove škole meditacije.
Na bolesničkoj postelji se obratio. I od sad je njegovo život hodočašće Bogu.
Prva etapa hodočašća bila je znam što ne. Otišao je u svetište u Monseratu kraj Manreze. Obavio detaljnu ispovijed (tri dana je trajala). Zamijenio je svoju plemićku odjeću sa siromahom, mazgu ostavio svetištu, bodež prinio na oltar, probdio noć u molitvi.
Da bi sredio sve dojmove, život sagledao u novoj obraćeničkoj perspektivi – ostaje u Manrezi jedanaest mjeseci.
Prosi za hranu, ulična djeca mu se rugaju, provodi vrijeme u molitvi. Živio u nekoj špilji. Vrijeme hrvanja s Bogom. Mnoge kušnje… skrupuloznost. Ponekad na rubu očaja, čak su mu padale misli o samoubojstvu. Dramatična borba da bi se duboko vezao uz Krista Kralja. Duhovni put koji je prolazio zapisao je u knjižici nazvanoj Duhovne vježbe. To su upute za onog koji želi služiti Bogu. Kako postati osjetljiv za Božja djela u svom životu? Kako živjeti životom po poticajima svojih najdubljih želja? Kako donositi odluke?
Slika 2.
Duhovno iskustvo ga potiče na služenje. Želi ići u Svetu Zemlju, ali tamošnje vlasti mu ne dopuštaju. Ubrzo ga i u Crkvi sputavaju, dospijeva na udar inkvizicije.
Post je objavljen 24.12.2014. u 10:41 sati.