Vele da ovi iz Ministarstva poljoprivrede najviše od svih u Vladi troše na putovanja. I dobro je to. Bolje da putuju nego da nešto "rade". Jer kad su oni nešto radili, onda su oni koji se bave poljoprivredom najebali.
Gotovo je bez ikakvog medijskog odjeka prošao slučaj s direktivom o točenju plavog dizela u kolovozu ove godine. Tada su umovi iz ministarstva donijeli odredbu da se plavi dizel može na pumpama točiti samo direktno u traktore. Netko je, eto, u klimatiziranom uredu jezikom lagano vrteći slamku iz čaše pune ledenog čaja s okusom brusnice propisao nešto što je rezultiralo ovim: Branko ode s traktorom na oranje. Ore tri sata i rezervoar mu je skoro prazan. Onda se vraća recimo 20, 30, 40 kilometara do najbliže pumpe koja ima plavi dizel i napuni rezervoar. Pa se vrati natrag na njivu i ore. I tako dva, tri puta za oranje, dva, tri puta za drljanje, dva, tri puta za tanjuranje. Uglavnom, dok je jednu veću njivu priredio za sjetvu bio je pumpi više puta nego svi bolidi formule 1 u boksu na jednoj utrci. Prije nego su u ministarstvu odustali od ovakve debilne odluke ( zbog zahtjeva nekih udruga poljoprivrednika) bilo je i jedno prijelazno stanje. U kojem niste mogli točiti plavi dizel u bačvu manju od 60 litara. Uzmeš tri kante od 20 litara - ne može! Jednu od 60 litara - može! Kao da je referent koji je i to propisao ikada vidio kako se ulijeva gorivo u traktor; njemu je dići 20 litara ili 60 litara i uliti u rezervoar isto.
Drugi je zanimljiv slučaj bio s otkupom mandarina i jabuka koje nisu mogle završiti na ruskom tržištu zbog sankcija. Trebalo je pripremiti svu potrebnu dokumentaciju kako bi se dobilo sredstva od EU kao kompenzaciju za nemogućnost trgovine s Rusijom. I u našem su Ministarstvu poljoprivrede lijepo rekli da vođenje cijele te procedure nije njihov posao. Njihovo je pratiti nesmetani tok vremena i bilježiti utjecaj ptičjeg pjeva na formiranje kišonosnih oblaka.
Da je stvarno bolje da ne rade ništa, jer kad rade onda rade na štetu onih koje bi trebali štititi, dokazuje primjer s klaonicama. Nedavno je u medijima bilo govora o tome kako su zatvorene mnoge male klaonice i kako uvozimo sve više i više mesa, dok domaća proizvodnja propada. I onda se to sve usporedilo s primjerom Austrije i Slovenije. U kojima proizvođači svinjskoga i goveđeg mesa mogu određeni broj stoke na vlastitom imanju obraditi i prodavati kao gotov proizvod. Kod nas je broj stoke koji proizvođači mogu legalno prodavati na taj način -0. Nula. Odlukom Ministarstva poljoprivrede. Ali zato raste broj prodanih svinjskih i goveđih polovica iz Južne Amerike, sedam puta zaleđenih i odleđenih, od krave koja je stara toliko da je uživo gledala Peleove majstorije u mladim danima. Sve u aranžmanu milosrdnog nam Grofa Standardnog. Bolje neka Jakovina i njegovi putuju, dokazano je manja šteta za građane nego da nešto rade..
Post je objavljen 23.12.2014. u 21:35 sati.