Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/danielpostruzin

Marketing

KLEČKE VJEŠTICE (SU STVARNE)

Ivan i ja idemo na Klek, a planiramo i spavati u šatoru. Negdje pri vrhu ipak je proradio moj strah od visine, ali ni blizu tome kako je nekoć znalo biti.

Ivan se svom dužinom ispružio po uskoj stazi uvjeravajući me kako je potpuno sigurno. Super - sad me osim straha za sebe (samostrah) strah i da on ne zvekne dole (zadrugstrah). No kad vidiš luđaka na djelu i u tebi se probudi neki pomaknuti aspekt. Čak štoviše, jedva čeka da ga pustiš na površinu.

A ima i jedan mali trik ako pored tebe nije krejzi frend (a ovo niste čuli od mene) - kresneš si gutljaj jegera, orahovca ili nečeg sličnog i to će ti tijelu dati upravo onu dozu opuštenosti koju trebaš kako bi savladao visine. Bolje nego da trtariš i drugima kvariš užitak. A možeš i težim putem - svjesnim ulaskom u strah i blokadu. Promatranje i povezano disanje. Sadašnji trenutak. Pa da te vidim, sine.

Prvi smo dio uspješno odradili, vrh je osvojen, a zatim smo se spustili u podnožje i odabrali lijepu zaravan za noćenje gdje smo razvukli šator. Kako je noć počela padati napravili smo ognjište i sve osigurali kako ne bi došlo do neželjenog širenja vatre. Reklo bi se – sve po peesu.
I tada je krenula priča van očekivanih gabarita. Sa sumrakom su nas posjetile krijesnice. Bilo ih je more. Nevjerojatan doživljaj ispunjen prekrasnom vilinskom energijom.Naše oduševljenje nije dugo trajalo jer u tili čas krijesnice su se razbježale. Primijetili smo golim očima nešto poput crnog prstena koji ih je otjerao, a zatim se okomio i na nas. Vibriralo je ružnom, agresivnom, usudio bih se reći demonskom energijom.

"Prsten" je počeo opako pritiskati, a vatra se počela gasiti, što je bilo jako čudno jer je bila sredina ljeta, suha zemlja i suho granje.
Jebem ti, pa mi smo pod napadom! Uzvratili smo na način da smo skoro svu zalihu granja bacili na vatru, misleći da će se razbuktati i otjerati negativce.
No ovdje u divljini vladaju druga pravila. Nije ti to kuća gdje s malom svjećicom dušicom možeš s lakoćom otjerati "noćne posjetitelje". Vatra je bila na izdisaju. I tu nas je uhvatila panika.

Negdje tamo u potpunom mraku bio je naš auto. Da li trčati do njega pa pravac na noćenje u grad, a po stvari ćemo se vratiti sutra? No na putu do auta ovi nas, što god ili koji god to bili, mogu zaskočiti. Nemamo ni bateriju, kako ćemo uopće naći auto? Što ako nas obuzme ta energija, što ako nas ukoka, što ako, koji je to k uopće ....

Sjeli smo na pod, a Ivan je iz svog supersaka izvukao pivce za živce. I tada nam je sinulo. Ovo nešto nema fizičko tijelo. Naša senzibilnost omogućuje nam da to vidimo energetski. Znači, opasnost nije realna, tj. teško da nas može fizički ozlijediti.
Brine nas jedino što to nešto ipak ima sposobnost utjecanja na vatru (svjetlost), a koja je i fizička i nefizička i u svakom slučaju nam služi kao dobar alat za obranu. Što ćemo kad se vatra ugasi?

Odlučili smo ne čekati taj trenutak, pustili smo pokoji krik da se ohrabrimo i svjesno iskoračili u tu negativnu frekvenciju.

(Pauza za TV reklamu. Uvijek u krivo vrijeme kad je najnapetije. Dakle, lik u reklami piše članak o klečkim vješticama, vibra je na vrhuncu, a mačka mu se prikrade s leđa i zamjauče. Ovaj skače od straha, pa je mačka skočila od straha jer je ovaj skočio od straha i ne znaš tko je zapravo više skočio od straha. Onda je lik sretan što je to samo mačka, a ne, recimo, klečka vještica, pa ju je nagradio mačjom poslasticom u obliku štapića. Mačka se zadovoljno baci na štapić koji se dezintegrira u sekundi i zatim mačka zbriše van, a lik ostane u promišljanju od čega se zapravo rade ti mačji štapići jer je već i prije uočio ovisničku tendenciju koju, te ljudima omiljene životinje, gaje prema ovoj vrsti poslastice. Ovdje se reklama prekida ne otkrivajući sastojke, a pisac pomalo zbunjen nastavlja pisanje članka.)

I kako smo napravili taj čuveni i odvažni korak, tama se odmah počela povlačiti. Pritisak je popustio, a sva sila granja koju smo natrpali odjednom se razbuktala. Ispala je to lijepa lomača koju smo zatim sretno preskakivali.
Noć ipak nije prošla glatko, osjetilo se da nešto vreba oko nas. Ivan je na trenutke buncao u snu, a ja sam se pošteno izmučio zbog nespavanja.

Završna riječ, savjet, poanta članka?

UĐI BEZ STRAHA U SVOJ STRAH.

I da, Maja mi kaže da ima područja/elementala u prirodi koja ne žele ljudsko društvo. I agree.
I da, klečke vještice su stvarne. You agree?

Post je objavljen 13.12.2014. u 10:40 sati.