Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/relay

Marketing

Aj lav kič za Božić, dio prvi - "Vjenčići, vjenčići gore cijelu noć"...wtf?!

 photo 88a45820-44ef-4ce3-baa2-1cdab6b55457_zpsca6f4e1d.jpg
(photo by Mayday)

Adventski vjenčići nisu dio moje bodulsko-kirske obiteljske tradicije, no osvojili su me na prvi plamičak, priznajem;
kao i sva ostala blagdanska šljaštarija, uostalom, jerbo ja vam kič za Božić
(ubijte me, al' istina je)
naprosto und načisto ooobožajen!

Moji gornji ljudi (čitaj - svi koji žive makar metar sjevernije od ARZovih naplatnih kućica na Grobniku) naročitu pažnju pridaju baš vjenčićima, tako da sam tokom godina skupila podosta fotki te vesele mrtve prirode što mi je, bez vidljivih znakova opiranja, pozirala.

Evo nekih sličica
bez puno riječi, samo sjećanja.
Nda.

Dunkve, vjenčić prvi;
počelo se skromno.
Borove grančice, zlataste svijeće, živa imela, kora drveta, mahovina
poneki mašlek i minijaturna kugličica...

 photo ed1b9c08-3694-4e55-b6d1-75095c943f0c_zps9ed486a4.jpg


Drugi je već bio druga pjesma
bolje rečeno - rapsodija.
U plavom.
S angelinom u bijelom koja ju izvodi na liri
(s lire su visili mini tjubular bels, komada tri; zaista su zvonili, anbilivibl).
I plavo-bijelo-srebrnim kuglicama i mašnama i tilom i svom pratećom zimskom idilom - snježnoledenim grozdovima, grančicama, ružama, pahuljicama...

 photo 10c04373-40eb-4382-b9a1-e6d8faf0c443_zps261a6cdb.jpg

 photo 72263038-4194-45ab-a05e-c2b99615da10_zpsf2fe8fa9.jpg

 photo 72c321cc-e6e0-4352-8924-0a7f4fa0d838_zpsce6e2c74.jpg

 photo f70492db-7a73-4759-a3ac-2ebb2cf35baa_zps2ca0e7a5.jpg

 photo 286f70cf-5a8a-4a87-a5ae-afac3f323018_zps493c4849.jpg


Treći je bio idilična miomorisna mikrolokacija za taubeka dva.
Prava grana ukrašena aromaterapijskim svijećama s daškom gorućih mandarina, sušenim narančama, štapićima cimeta, friškim češerima, klinčićima, raznim vrstama svježih borovih grančica, crvenim kuglicama, mat i sjajnim
ter već spomenutim pernatim taubekima (ili vrapčićima, ni dan-danas nisam sasvim sigurna) i kućicom im drvenom
s kristalnim snijegom na krovu i bleštećim črlenim bobicama & dvjema zvjezdicama na žičanim ticalima iznad njega
za svaku tičicu po jedna, ofkors.

 photo 649196cd-37f8-4292-9f8c-a1e9068b1ec9_zpsbca1cf26.jpg

 photo a8428996-c001-4345-817d-060159117fb4_zps115abed2.jpg

 photo cd24232a-65fe-4883-93be-b72fc93492aa_zpsb95fede5.jpg

 photo 83ca12c8-4879-4bbe-ba90-009cade99ebb_zps30b1e57a.jpg

 photo 3fcd1a59-8269-4045-9ce4-9b3196f1706f_zpsb14a4b54.jpg


Četvrti...paaa, četvrti je bio sav onako okruglast i slastan
i meni, za kojekakve oblapornosti oduvijek ornoj
gotovo pa jestiv;
jabukolike svijeće s mirisom pravih negdašnjih noninih jabuk z kredence, grančice cimeta, kuglice i mašne u svim nijansama - od zlatne zimske parmenke preko cejlonske cinnamomum zelyanicum narančastosmeđe do zagasitokaselskog prstohvata indonezijskog kakao praha
(ili mi se to samo pričinjalo od isparavanja brojnih bukaletica kuhanog vina što su izrazito bile u điru te zime, vrah bi ga znal).
Našlo se tu i sobovine, hehe
no Rudolfu, unatoč svemu, nije ni dlaka pofalila.
Dapače.
Još sam mu nos dodatno narumenila lakom za nokte.

 photo 22f7ee82-7592-48f8-be1a-ae18596fccb6_zps9b43d76d.jpg

 photo 989c3574-6234-41b7-8999-582ff312e011_zpsae0de449.jpg

 photo b2e2f55a-0198-40d2-85d0-7f1219d5cb74_zps3c7b33d5.jpg

 photo 46cb1a43-3abd-4e80-b187-573244b98f70_zps33a320a7.jpg


Na petog sam se gotovo grohotom nasmijala čim mi je ušao u vidokrug.
Jedva jedvice ostadoh bar u okvirnim granicama pristojnosti.
Ooogroman kotač od srebrne smreke, na njemu svijeće - mirisne ruže rumene, jedna veća od druge, k'o braća Dalton;
snježnobijeli angelek, valjda u prirodnoj veličini, debeljuškast i gol golcat
udobno zavaljen na mašlek veličine padobrana, plete kosicu što mu se meko uvija na strateškim mjestima
na dlaku od toga da umjesto eteričnog stvorenja nebeskog postane raskalašeni starorimski putto.
Stvar su izvlačile kuglice - prozirne, sedefaste, poluvidljive.
Baš onako, lijepe kuglice.
Elegantne.
Profinjene.
Kao stvorene za svadbeni ures prigodom sklapanja harmonične istospolne zajednice Djeda Mraza* i Djeda Božićnjaka**.

 photo 8382cb8c-98e6-4834-97dd-3a622c1cf049_zps1a9dab3f.jpg

 photo ffb94280-f0a6-4425-940f-2fe8de5f67a0_zps6eefcb39.jpg

 photo faf147d0-3a64-4479-960b-5aebf51b888f_zps33231b5e.jpg

 photo 26492410-0268-4dd2-b70e-fc223765a0e0_zpsd81c4e38.jpg

 photo 0eb88e73-db4a-40dc-9cdd-f6f2846d2526_zps1f370c62.jpg

 photo bbb06b69-4354-4c7a-a3ed-97df52e1e230_zpsfc30b094.jpg

 photo 88a45820-44ef-4ce3-baa2-1cdab6b55457_zpsca6f4e1d.jpg


Sa šestim se vjenčićem stvar naoko zgasila.
Naoko.
Zgasila.
Odmjeren, donekle jednostavan, lišen skandaloznih likova i skarednih ponašanja
(onaj jedan debeljuškasti dečec smjerno je obavijen diskretnim glamurom haljinice skrojene 'nako, na jedno rame i tek zericu iznad bucmastih mu koljena)
zračio je otmjenim sjajem kazališne draperije povezane svečanim špažićem, poput starozlatnim nitima opletene sage o autentičnoj svečanosti vjere u mjere.
Sve dok neimenovan netko, nakon četiri službene, grimizne
nije upiknuo und raspalio i petu, posve neprimjerenu bijelu svijeću.

Ako je treća sreća - peta je požar.

Bogufala, na vrijeme spažen i zgažen, mada je plamen skoro pa plafon lizao.
Vjenčić je, sve onako plamteći i šišteći, žurno & ažurno blagoslovljen ful nesvetom & nebakarskom vodicom, ter promptno evakuiran na balkon
gdje je nastavio tinjati i smrduckati dok se napokon i najnebuloznijima u ekipi nije razdanilo pred očima.

 photo 9b1566ea-e470-44ed-ba4a-53359ee9db18_zps80769060.jpg

 photo 6d791b7b-e8a2-4133-9124-9b035cc1f10d_zps9a031ed9.jpg

 photo a10ec1c8-fec7-4e7f-b3e1-51469d7b4759_zps0f11f92d.jpg

 photo 469566dd-d409-4fc4-bddc-4fe54367512e_zpsd608e7ce.jpg

 photo 8fe4de30-baed-4ea5-8315-9d9186316db1_zpsad18a677.jpg

 photo eaa50015-62e3-4dc1-93e1-73fc6f2058ec_zps9bacfa05.jpg

Smojina "Borbena polnoćka" je maca mala za tu našu, vatrenu.

Nakon preživljenog paklenog iskustva, vjenčić mi može visit samo na ulaznim vratima.
S vanjske strane.
Plastični.
I bespogovorno besvijećni.

Amen.

 photo 6c5aa754-055f-4089-b6e9-74b666fdd4c8_zpsf95cb553.jpg

Hmmmmm...što smo ono imali pod * i **...
aaa-ha!!!

*Djeda Mraza izmislili su genetski smućeni Ameri u 19. stoljeću, da bi ga u 20. kao svojevrsnu maskotu globalno popularizirala multinacionalna kompanija Coca-Cola.
S punom vrećom koještarija na ramenu, simbol je komercijalizma i konzumerizma.
Otkako je Lijepa postala naša, dotični je persona non grata u Hrvata
jerbo je u duši zapravo crvena komunjara bijesna.
Pa bar se to vidi na kilometar. Po obleki. Crvenoj. I bradi. Bijeloj.
(za neosviještene: Djed Mraz ne postoji, šmrc)

**Djeda Božićnjaka izmislili su katolički neodgojeni & neupućeni Rvati devedesetih godina prošlog stoljeća.
Navrat-nanos pokršteni u poznim godinama života, smatrali su neophodnim da jednu izmišljotinu zamijene drugom.
Božićnjak je zapravo okićeno božićno drvce, kao što je badnjak ustvari panj.
S obzirom da rodno mjesto bodulskog ogranka mojih predaka, točnije otočić Košljun, čuva najstarije hrvatske jaslice (prvi put službeno spomenute još tamo neke daleke 1651. godine)
valjda smo ponešto zapamtili i o ostatku narodne baštine.
(za neosviještene: Djed Božićnjak ne postoji, šmrc)

Oba lika svjetovnog su karaktera.
Žive na najsjevernijem sjeveru, gonjaju leteće sobove u sanjke upregnute, trbušasti su, višeslojno sumnjivih ružičastih noseva i viču "ho ho ho".
Rashićuju se šarenim artiklima šakom i kapom, navodno.

Nama, koji smo kršteni dok smo male bebe bili, a na vjeronauk išli tamo di mu je i mjesto, u crkvu
te su stvari puno jasnije, no koga briga.
U mom okruženju, bez obzira na osobne vjerske stavove, i dalje se poštuje tradicionalni pristup.

Sveti Nikola ostavlja djeci šibe ili slastice u zglancanim čizmicama 6. prosinca.
Mali Isusić ostavlja poklone pod božićnjakom noću s 24. na 25. prosinac svima koji su bili dobri.
Sveta tri kralja ostavljaju djeci za buona man' - dobru ruku - šoldi va žep u vidu kovanica (zamišljenih zlatnika i srebrnjaka)
Ded Mraz
(ne, nije ono što ste pomislili; u Primorju ravnopravno koegzistiraju dedi + babe i nonići + none)
ostavlja šuškave paketiće pod božićnjakom u silvestarskoj noći, na razmeđu dviju godina.

I to bi bilo to.

P.S. Ako sad pravedničkim gnjevom zapjenite, pa pod ovim postom ostavite petstotinjak komentara s drvljem, kamenjem i prostim pjesmicama
iduće godine nećete niš dobit pod bor, aha, aha, tralalla belj cool mouthwash!



(pusa od mog kućnog Deda Bluesa smokin)


Oznake: "Aj lav kič za Božić..." jezdi dalje;
očekujte osvrte na ića, pića, šarene artikle, božićnjake moje i tuđe
ter koještarije svakojake što padaju mi na pamet u ovo, meni oduvijek najdraže doba godine
(malo i zbog rođendana mi, tog fatalnog 1. prosinca
s kojim kod nas svaki put all that jazz zapravo i počinje cerek).



Post je objavljen 11.12.2014. u 12:18 sati.