Dok svi skupa nestrpljivo čekamo da me posjete literarne muze (zadnjih par dana su bila dva tri sasvim solidna pokušaja koja su završila u skladu sa stihovima ''...štogod tebi napišem pocijepam il' obrišem...'') vrijeme prekratimo uz jedan stvarno dobar dokumentarac o 'SPIG'- ovoj postojbini.
Ne moram ni napominjati da bi ovo blago čučalo po izlizanim VHS kazetama i živjelo u narodnoj predaji još jedno 300 godina da se jedan introvertirani entuzijast (uz malu pomoć dragih ljudi) nije dosjetio prebaciti ga na Youtube.
Jebi ga, ima ludih koji još uvijek uspijevaju lebdjeti visoko iznad politike. Politike koja nas je uspjela tako fino otuđiti da je međusobna patološka mržnjica postala jedna sasvim uobičajena pojava.
Srećom, ima, hvala Bogu, još popriličan broj dragih i kvalitetnih ljudi koji prkose ovom trendu i siguran su znak da ipak nije sve pošlo kvragu.
Inače, dokumentarci ove vrste nisu preporučljivi našim ljudima u dijaspori jer ih tuku direktno u centar za nervozu i tjeraju na neka iracionalna razmišljanja o tome kako bi se bilo dobro vratiti u Hrvatsku.
Zapravo, nije to tako ni ludo. Uvijek se lijepo vratiti, ali jedno tri tjedna godišnje. Recimo, u ljetnim mjesecima. Uz par gajbi pive, hektolitar gemišta i roštilj koji se ta tri tjedna ne gasi.
Ovo je još jedan odličan prequel (al' smo načitani, jako) u 'projekt nad projektima' koji bi jako brzo trebao ugledati svjetlo dana.
MAURICE
P.S. Antune, bilo bi dobro da dva - tri put godišnje otvoriš e - mail. Ponekad se zna dogoditi da dođe neka nova poruka.
Post je objavljen 01.12.2014. u 11:24 sati.