Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mekon

Marketing

Fučkaš vse …..



I tak ti peju cajti..peju dani.. jesen je gliboko začela svoju čud pokazivat.. Nekak je vse sivo.. oblačno.. tu i tam nekaj malo nečeg opadne..pa to ni pravi dež.. a sunčeko več dnima proba zviriti čez te oblake.. Nit je preveč friško.. a nit ni za v rubači hoditi.. Jenostavno neznaš kak bi se oblekel.. obul.. dal bi zel ambrelu al ne.. Vrabec ga dal.. bolše da je i tak neg da oni beli prhlivec začne.. makar ga oni prognostičari dozivleju..copraju.. a vrag navek sam dojde.. ni ga treba zvati…. Na ..pogleč.. več je deveta vura prešla a ja još nis nikaj zbavil.. tak se vlečem naokol kak krepani mačak.. Praf za praf.. ništ mi se v tikvi ni posložilo.. Viš.. to su velki problemi.. par dni te ni po vani.. i zdaj neznam kam bi.. je da su mi domof dali zadatke..al kaj.. pišmevrit.. ja pem kam ja hoču i gda ja hoču..Ha..kaj sam fest važni gda me nigdo ne čuje…….



Stojim tu na vuglu v Stari Vlaški i gruntam na koju stran da se genem.. bum sim.. nebum.. bum tam.. nebum.. Nekaj mi je povedal jen pajdaš da se bumo našli.. zdaj ga zovem..a on bedak još domof spi.. veli da je skroz pozabil.. Jeee.. lahko je pozabit..a kaj da se je z kakšnom babom dogovoril.. bi videl kaj to znači pozabit .. No.. veliju da još na ovem svetu oni bradati z neba hodi.. pa sam ja susrel svoju negdarnju dobru susedu…Jee.. negda je to bil komad ženske .. ti vrapca.. vsi smo mužki v moji vulici slinili za njom.. a ta baš i ni bila preveč škrta ženska..razmeš.. ha.. I zdaj je to komad babe..da opadne z stolca na mene nebi nit flek ostal ..ha .. Jezušek.. vseg me zkuševala i tak me stisnula da sam skoro zgeknul.. no nedam se ja .. i ja sam nju pričepil z obadve ruke tak da je to zgledelo kak velka hrpa nasred vulice.. Mam ja nju pitam.. Čuj stara.. kam zdaj pemo.. da te pelam na kavicu.. na kolačeka.. morti bi kakšnu rakijicu.. a moremo i na vruču čokoladu.. A ona meni odbrusi.. je.. sve si nabrojil na kam bi me pelal..sam ono pravo nisi.. Hmmm.. zvlačim se ja.. pemo prvo na ovo kaj nam je pri ruki ..pa bumo o vsem pripovedali.. Narafski.. obadva se rad šalimo..Jee.. negda su te špelancije sasvim drugač zgledele.. a denes tak kak je.. Narafski.. prešli smo v prvi kafič i tračali o vsemu u svačemu ..Žensko je žensko.. velim ti ja……..



Zdaj gledim kak je ta Jurišičeva navek prazna i pusta vulica.. kak da je negde bogu za leđima a ne na tri koraka od Trgača.. A ima tu lepih štacuna.. butika.. zlatarnica.. i još koječega zanimlivog.. čak i ono kino Grič je tu navek.. Negdar sam tu imel nekolko pajdašof kaj smo skup haračili po našem Zagrebu.. Denes kak da su vsi vmrli v ti vulici.. nigde nikog..a najmanjše poznatog.. Čak nit v pošti ni gužvancija.. se vidi da je visoki datum gda ljudi nemaju peneze za račune plačat.. Pa ta naša pošta i ne služi ničem drugem neg kakti velka blagajna gde Zagrepčanci peneze ostavlaju za državna i druga poslovanja.. A da tu celi dan stojiš nebuš videl da je negdo kakšno pismo v onu žutu kištru hitil.. nema više pisanja pisma .. razglednica i dopisnica.. To su ljudi sasvim pozabili.. vse se denes dela na onem mobitelima .. ajfonima.. fujfonima.. tabletama.. laptopima.. bi ga vrag znal kaj vse nisu spametni zmislili .. Pa ja koji put pošilam kakšnem poznatom pismo..al razglednicu.. i se čudim kaj nigdar nigdo ne odgovori.. zapraf.. dobim poruku.. oni SMS.. da fala za razglednicu.. tak ti je to.. novo doba……….



A nebo se vse bolše kmiči.. zgledi da bu ipak nekaj z teh oblakof .. baš me briga.. imam ja svojeg kožuha..pa i škrlaka kožnatog.. v torbi je ona mala ambrela.. moreju i sekire padat ak čeju.. Evo.. viš.. v Zagrebu je oni Krisof Kolumbo.. jebal ga vrag.. valjda se je v starem Đuri dopelal.. TI vrapca.. kolko se let več nis na pulferu pelal.. zapraf.. nit ih više ni pozadi teh starih trajvana.. Gdo zna dal bi se fakini i denes pelali kak negda mi.. Gruntam si da denes nit ni pravih fakinof kak negda.. vse ti je to zdaj nekaj mlitavo.. hodiju z onem žnorama v vuhima.. v ruki samo nekaj ..se reče.. tipkaju.. nit ne primečuju svet okol sebe.. Stojim i gledim.. prolaziju lepe zgodne pucice.. ženskice.. al se nigdo više za njimi ne okreče.. zapraf.. jedini ja.. za vsakom bi se obrnul i malo si ju spregruntal.. Maa.. velim ti ja.. neznaju denes ti mladi ljudi živeti.. Gda ja v svojem firtlu dečkima koji put povedam kak sam ja z svojim pajdašima fakinaril po Zagrebu.. glediju me kak da je med njih opal Barun Minhauzen…. Pita me nema tomu dugo jena pucica nakon kaj sam završil pripovetku.. Striček.. kaj je zbiljam bilo tak il ste to vi sanjali.. Viš.. pojma nemaju ti mladi kak je lepo živeti.. A kaj.. Ništ ….

Pem dalše… Serbus ………………



Post je objavljen 27.11.2014. u 19:05 sati.