kad se dogodi nešto ovako važno, šteta je da to prepustim zaboravu, za par min. nakon događaja..
stoga ovi dnevnički zapisi imaju ulogu očuvanja twirlove baštine....
dakle, ono što me nagnalo da počnem s ovom novom kolumnom je događaj, kojemu je prethodila jedna želja,..unutrašnji poriv,..možda su i čak glasovi šaptali... džem od smokava, twirle, džem od smokava...
bio je to domaći džem, majka ga je spravila...takav ne možete kupiti u dućanu...garantiram.
otwori twirl staklenku, u polumraku pećine, zagrabi žlicom....i usta mu se ispuniše ...hmm...plijesni.
ne sjećam se da sam ga ikada vidio tako radosnog, kao dok je pljuvao plijesnivi džem,..pažljivo skinuo što tanji površinski sloj, prekriven zelenkasto sivkastom naslagom...
prebacio ju je u drugu staklenku, neka i plijesan papa, na miru.
radost dijeljenja koju je pritom osjetio bila je neizmjerna,... konačno je našao nekoga (nešto) tko voli taj džem, te neće propasti. jer hrana ne smije propasti,...bilo je to pravilo koje je usvojio još u dijetinjstvu... ne bacati hranu. nego višak podijeliti sa potrebitima, ako ga/ih ima.
ovaj zapis je samo skup točkica na ekranu, te ne može biti osnova za eventualno proganjanje twirla od strane razjarene mu majke, ili njenih opunomoćenika
Post je objavljen 20.11.2014. u 21:16 sati.