Negdje pred jutro kad se soba polako hladi i noćne sjenke zamjenjuju lica sa jutarnjim, ona se lagano izvlači iz kreveta. Sjedi mu okrenuta leđima, dok traži sobne papuče da u njima pređe kratak put do kupatila. Baca pogled na njegovo lice. Zadrhti od svježine jutra. Naginje se nad svijećom i udahnuvši prvo zrak, ugasi je. Glazba sa tv-a suvišna je.
Trenutak kad ga je izgubila nikad se ustvari nije desio.
Vratila se nečujno u krevet, među plahte i jastuke. Poljubila mu je rame.
Soba je dobijala nova lica sutrašnjeg dana.
Post je objavljen 13.11.2014. u 20:52 sati.