Loše navike.
Stare loše navike - jer čim su navike, moraju biti i stare.
U doba otrovnog žalca, kada se skrivena dvorišta zažute i pokopaju bistu mrtvog, ali nikad otišloga, djeda.
U tvojem gradu, kada je sve na mjestu - jer koje drugo mjesto postoji, osim onog gdje je sve na mjestu, u tvojem gradu?
I moj odraz u podnim pločama, drugačije tužnih očiju, ali opet tužnih - onakvih kakve ne želiš u svojoj kuhinji ni u kojem trenutku dana. Težina koja ne dopušta postaviti po stanu male vaze ukusno ukrašene svijećama i kamenčićima s plaže; čija svrha nikad nije objelodanjena i koja ometa već desetljećima razne ljude u tvojoj blizini.
Manje; unutrašnje; i gledajući prema brzim valovima kojima sam u tom trenutku pripisala zadaću odnošenja prevelikog mnoštva misli, zabavljenih, možda, banalnih svakodnevnih sitnica, veliko otkriće.
Vječno traženje druge osobe, srodne duše, velike ljubavi, potraga je za svojim vlastitim blizancem. Nevidljivim, iz kraljevstva smrti, svakim korakom u ovom svijetu ušutkanim; čija je osveta konačno smrt.
Tko je, doli njega, naš tihi savjetnik? Naš snivani drug?
I koji je tok podzemnih rijeka? Netko nam mora znati reći.
Post je objavljen 10.11.2014. u 19:45 sati.