Marketing
ZAISTA SAM
(10.11.1999.)
sada sam zaista sam
tu više nema nikoga
iz hodnika prošlosti više nema ritma koraka
više nitko ne dolazi
baš kako sam želio a ipak sam žalio
već istog trena kad sam objavio
više nema njenih mirisa
više nema njenih stidljivh pogleda
uplašenih očiju osuđenih da vole
sada sam zaista tu
u moru potonuo poput brodova
opljačkanog blaga i pobjeglih štakora
tu više nema ničega
od svjetla sa površine više nema ni traga
možda sam ovaj put potonuo preduboko
ili je vani mrak?
nema sjaja njenih sočnih usana
nema straha njenih grešnih dodira
nema nježne kože vrata pod mojim usnama
sada je zaista mrak
proždrljiva usta me gutaju
zatvara se stakleno zvono tišine
hladno je u ovoj pustinji kada sunce pobjegne
nakon topline samo su misli ostale
da me još više bole svojim hladnim sjećanjem
sada sam zaista led
tu sve je sad ništa
i ja sam samo nitko koji ne postoji
sa vrhova planina više nema novih vjetrova
novi udah prazan je kao prethodni
nema njene snage da je upijem
nema tihog šapata pa da usnijem
nema nas pa da se pokrenem
sada sam zaista sam
Post je objavljen 10.11.2014. u 09:28 sati.