sve je danas od tri do pola četiri podsjećalo na studentske dane:
jesenja hladnoća;
sivi premazi usamljenog poslijepodnevnog neba što nestaje;
osjećaj izgubljenosti
i miris nedjeljnog ručka,
odnekud, odasvud.
u ovakvim melankolno tmurnim poslijepodnevima (u kojima adolescenti bježe iz kuće, jer je tamo opresivno, toplo i zagušljivo i suši se veš),
melankolnim ulicama hodaju elegantne jesenje djevojke s naslovnica Burde 70-tih,
s ozbiljnim izrazima lica,
u visokim čizmama i
krem-kaputu stegnutom u struku.
***
Isprao sam kasnije sve mutne emocije u vodi s klorom,
i posve se sinkronizirao s današnjim trenutkom.
Post je objavljen 09.11.2014. u 16:59 sati.