Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/b-612

Marketing

281. ČUJEM DA JE DANAS SVJETSKI DAN ŽABA PA, ČUDEĆI SE KAKVE SVE ŽABE DIŽU NOGE DA IH SE KUJE, BIVA MI SVE JASNIJE DA NI KONJI NISU ČESTO ONO ŠTO BI MOGLI BITI…

Trebali smo se naći kod njega, ali Nenad je rekao da nije pri sebi, nego da je na otvaranju izložbe.
– Koje izložbe, dobri čovječe?
– Australopitekusove izložbe. Nadao sam se da ćeš i ti doći. Čak se i on raspitivao za tebe.
– Zar to nije 29. ovog mjeseca?
– Nije. To je ovoga dana ovog mjeseca. Ali, još nije ni počelo. Stigneš doći. Ako ne na govorancije i formalni dio, sigurno ćeš stići na domjenak i neformalno druženje.
– Je li gužva?
– Nepodnošljivo. Znaš da je Australopitekus trenutno slavan pa je ovo glavni događaj. Svi koji drže do sebe su ovdje. Pogotovo što i televizija snima.
– Kak ću onda skužiti gdje si u tom mnoštvu?
– Imat ću novine pod miškom. A možeš me i nazvati pa ću ti se locirati.
Polako sam se spremao na izložbu. Htio sam izbjeći govorancije i formalni dio.
Iznenadio sam se kad sam ušao u galeriju.
Osim konobara, bili su unutra samo Nenad i Nives, Australopitekus i neka cura koja je razgovarala s njim plačući i još jedna.
Nisam uspio sakriti svoje iznenađenje pa sam naglas rekao:
– Iznenađen sam.
Svi su se zbunjeno okrenuli prema meni pa sam shvatio da je potrebno objasniti moje iznenađenje.
– Iznenađen sam da si ti, Nives, tu. Ovo je prvi put da te vidim na nekom događanju otkako si se udala za Pijanog Romana i rodila.
– Roman me natjerao da malo izađem. On je ostao s djecom.
– Eto. Baš sam iznenađen.
– Ja sam mislio da te nešto drugo iznenadilo.
– Što drugo, Nenade?
– Pa to što smo u galeriji, osim konobara, samo mi petoro.
– Fakat! Pa gdje su svi ostali.
– Pitaj Australopitekusa!
– Australopitekuše, gdje su svi ostali?
– Razišli su se.
– To sam shvatio. Zašto su se razišli? Obično je najveća gužva na domjenku.
– Izložba mi se zove NA MOM SU PUTU MUTNE BARUŠTINE. Htio sam, prikazom lokvi i bara, žigosati trenutak u kojemu živimo.
– Pa?
– Učinilo mi se veoma prikladno za domjenak ponuditi žablje krakove.
– Ima logike. Ali ne kužim zašto su se ljudi razbježali.
– Kad su čuli što je na meniju zgadilo im se i otišli su.
– Šokantno.
– Ostala je, osim konobara, samo ova draga uplakana žena kojoj pričam događaje iz svoje mladosti, ova nepoznata gospođa i ono dvoje tvojih.
– Kako to da su oni ostali?
– Pitaj njih. Ja moram ispričati zgodu o ormaru u svojoj spavaćoj sobi dragoj uplakanoj dami.
– Zašto ste vi dvoje ostali? Zar se vama ne gade žabe?
– Mene žabe podsjećaju na mog Romana.
– Fakat. Baš je gadan, krastav i ljigav.
– Tako ga drugi vide. Ali ispod te neugodne vanjštine je plemenito srce, dobra duša i osoba u koju se čovjek može pouzdati.
– A koje je tvoje opravdanje, Nenade?
– Mene žabe podsjećaju na moje učenike.
– I oni su gadni, krastavi i ljigavi?
– Oni su mali punoglavci koji trebaju strpljenja i vremena da bi se razvili u nešto. Nitko na prvi pogled ne bi povezao ono što su na početku i ono što će postati, ali mi koji radimo s njima znamo njihove potencijale te da im treba dati puno ljubavi, strpljenja i vremena da se razvijaju.

Post je objavljen 25.10.2014. u 21:26 sati.