Noću,
u najdubljoj dubini svoje tišine
tražim tvoje tragove,
tada izgubim sve vremenske pojmove
i zaronim kroz svjetlost tvojih dodira
tonući u bljeskove
tvojih predivnih osmjeha,
i nakon što te pronađem
u najdubljoj dubini svoje ljubavi
tada jedva se prisilim
opet u stvarnost izroniti
i te svoje snove od tebe odvojiti…
I ostavljam te da snivaš
u najdubljoj dubini moje duše
dok ni ne slutiš
da u mojoj stvarnosti svi svjetovi,
rukama tvojim stvarani, se ruše…
Jer bez tebe
svi moji snovi i sve nade prestaju,
svi osmjesi
i sjaj u očima
u tvom odlasku nestaju…
Post je objavljen 20.10.2014. u 21:40 sati.