Nek ostane ubilježeno: ova neumoljiva toplota počela je u meni već izazivati izvjesnu nelagodu.
Eto, neka i toga.
Počeo sam, možda, ulaziti konačno u korak s prirodnim ciklusima stvari.
Praise the Lord.
Protivu sunca, ipak, nemam ništa, niti ću ikada imati,
i danas sam puštao da me na livadi liže po usnama i zatvorenim kapcima, a kasnije
potio sam se u vrućoj, zagušljivoj školjci katedrale, progurujući se kroz turističke nakupine, malih Azijata s velikim aparatima i prevoditeljskim
bubama u uhu.
Po izlasku, razveseljen gotovo skinutim skelama, ubacio sam 2,10 kn u škrabicu za popravak katedrale.
Nek se nađe, za piće.
Jedan je djed u Ribnjaku sjedio na klupi i štio štivo iz knjige s dijagramima, a utaman su počela odzvanjati polifona zvona tornjeva, ugodno, neintruzivno, medievalno,
s toliko sugestivnog spokoja da sam poželio skaredno da sam starac ili možda opat, i da na mirnoj klupi pod suncem upravo u tom trenu čitam
kakvu teoriju književnosti ili korijenje teologije!
Odlučio sam nadolazećim nedjeljama češće odlaziti na romantične šetnje po gradu. Po cestama, po garažama, po trgovima, po otvorenim radnjama.
Vibrantno je.
Ima smisla.
Post je objavljen 19.10.2014. u 18:40 sati.