Nakon potpisivanja primirja i obustave vojnih operacija Ukrajina je nestala s naslovnica svjetskih medija. Ali povlačenje s naslovnica medija nikako ne znači da je kriza u Ukrajini završena.
Sporadično nasilje koje se događa u Ukrajini prijeti potpunim prekidom primirja i obnovom vojnih sukoba.
Primirjem je stvoren zamrznuti konflikt takozvani status q koji se u svakom trenutku može aktivirati i dovesti do obnove vojnih sukoba u Ukrajini.
Kriza u Ukrajini politički i ekonomski utječe na cjelokupni međunarodni poredak a njezine posljedice osjetiti će se i u budućnosti.
S političkog aspekta Ukrajina je bila poligon za odmjeravanje snaga između Rusije i Zapada.
Rušenjem Janukovića i podupiranjem maidana zapad je taknuo u srce ruske interesne zone i direktno ugrozio Ruske ekonomske, vojne i političke interese.
Rusija je jednostavno osjećala da mora odgovoriti te da nema prostora za uzmicanjem.
Okupacijom krima i podrškom proruskim pobunjenicima Rusija je prebacila lopticu s svog na zapadni teren. Putin je na veliki test stavio odnose Europe i Amerike te međusobne odnose pojedinih Europskih država.
Putin se držao realnih činjenica da su pojedine Europske zemlje energetski i gospodarski puno bolje povezane s Rusijom od drugih.
To u praski znači da uvođenjem sankcija Rusiji sve zemlje neće biti jednako pogođene već će pojedine platiti puno veću cijenu.
Putin je od početka krize igrao na kartu razjedinjenosti zapada svjestan da pojedinačno zemlje zapada ne mogu puno naškoditi Rusiji.
S druge strane zapad je pokušavao odati dojam jedinstva svjestan da samo jedinstvenim nastupom može izvršiti stvarni pritisak na Rusiju.
Na kraju nakon burnih rasprava i debata zapad je nastupio jedinstveno zbog pretpostavke da samo tako može stisnuti Rusiju uza zid i prisiliti je da poštuje poredak stvoren od strane zapada.
Iako je zapad nastupio jedinstveno i oštro to nije promijenilo stajalište Rusije već je naprotiv okrenulo Rusiju prema istoku.
Uvođenjem sankcija zapad je jedino uspio da gurne Rusiju u naručje Kine.
Kina je taj dar dočekala raširenih ruku. Zasada možemo reći da je iz sukoba na relaciji Rusija - Ukrajina - Zapad najviše profitirala Kina.
Sankcije su prisili Rusiju da traži alternative zapadu a Kina se čini kao jedina logična i moguća alternativa. . Kina je tako dobila jeftinog saveznika i što je još važnije za Kinu jeftine resurse.
Plin i druge prirodne sirovine po povoljnijim cijenama učiniti će Kinesko gospodarstvo još konkurentnije u odnosu na zapadna gospodarstva.
Napadom na jednog geopolitičkog rivala zapad je ojačao drugog i većeg geopolitičkog rivala. Realnost je jasna Kina će postati glavni geopolitički rival zapada a Rusija je jeftini poklon od zapada kojeg će Kina maksimalno iskoristiti.
Rusija je velika i prirodnom resursima bogata zemlja. Rusi su Europski narod prirodno i povijesno orijentirani prema Europi. Mora se imati na umu da bez Rusije Europa nikada neće biti stabilna.
Da bi došlo do istinskog mira u Europi i rješavanja preostalih konflikata potrebna je suradnja Rusije i Europe. Umjesto politike zatvorenih vrata i sankcija treba voditi politiku otvorenih vrata i suradnje. Umjesto da se Rusija gura Kini treba je privlačiti Europi.
Pogrešna je pretpostavka da će se Rusija slomiti ili „disciplinirati“ sankcijama. Povijesno gledano sankcije nikada nisu slomile Ruse niti su utjecali na Rusku politiku.
Zaboravlja se činjenica da što više Europa posluje i surađuje s Rusijom to više može utjecati na Rusku politiku i obratno što Europa manje surađuje i posluje s Rusijom to će imati manji utjecaj na Rusku politiku.
Izgubi li zapad u potpunosti Rusiju moga bi izgubiti partnera koji će im biti potreban u novom nadolazećem multipolarnom svijetu.
Politika je prevrtljiva tako da se odnosi na relaciji Rusija – Europa još uvijek mogu popraviti i normalizirati.
Dobri i stabilni odnosi između Rusije i EU u interesu su svih država i naroda koji se nalaze na Europskom kontinentu.
S ekonomske točke gledišta sukob će skupo koštati sve aktere krize.
Ruska ekonomija je pod utjecajem sankcija doživjela veliki odljev kapitala te se sada nalazi u stanju stagnacije.
Najveća slabost Ruske ekonomije je velika ovisnost o izvozu prirodnih sirovina u prvom redu nafte i plina.
U Rusiji se već duže vrijeme govori o potrebi preoblikovanja iz ekonomije koja izvozi sirovine u ekonomiju koja izvozi tehnologiju, inovacije i znanje.
Zasada Rusi u tome nisu bili pretjerano uspješni ali zato krizu mogu iskoristit kao poticaj za dodatne reforme koje bi Rusku ekonomiju učinile konkurentnom na svjetskom tržištu.
Sukob oko Ukrajine pogađa i Europske zemlje koje se sve redom nalaze na pragu recesije. Pojedine zemlje EU ( Poljska, Baltičke zemlje) teže su pogođene ekonomski ratom od drugih.
Ekonomske sankcije Rusiji mogle bi Europu kroz dvije godine koštati više do 100 milijardi dolara.
U uvjetima stagnacije postavlja se pitanje dali je Europi i Rusiji bio potreban ovaj ekonomski rat i da li je taj sukob bilo moguće izbjeći.
Kada govorimo o Ukrajinskoj krizi onda moramo reći da je najveći politički i ekonomski gubitnik Ukrajinske krize sama Ukrajina.
S političkog aspekta Ukrajina je izgubila svoj strateški važan poluotok Krim te trenutno nema kontrolu nad dijelom istoka zemlje.
S ekonomskog aspekta ekonomija Ukrajine nalazi se pred slomom. Predviđa se pad BDP od oko 8 posto a zemlju na životu održavaju samo krediti međunarodni financijskih institucija.
Rat je ostavio razorene gradove i ogromne štete na infrastrukturi te će biti potrebne godine za obnovu.
Ukrajinska kriza mora biti posjednik nacijama i narodima širom zemaljske kugle kako se i najpošteniji prirodni zahtjevi naroda za boljim životom i pravednijim društvom lako mogu iskoristiti za sebične interese pojedinih sila.
Kako god da završila Ukrajinska kriza njezine posljedice osjetiti će se u godinama koje dolaze.
I dok zapad računa štetu, Rusi se okreću prema istoku , Ukrajinci u strahu čekaju zimu, Kinezi se smiješe i čekaju da se upale njihova svjetla na velikoj svjetskoj pozornici.
Post je objavljen 10.10.2014. u 21:46 sati.