S uštapom
namjesto
mača,
na noćnoj straži,
čuvam,
polubudne sanjare
vremešnu djecu cvijeća,
anđele bećare pjane,
zvijezde zgasle,sjajne
ljubavnike vatrom smrzle,
herbarije promirišane,
zaboravom sasušene,
one nemoguće,
hodnike uspomena
osjetilima potrebite
bdijem nad
paprati ukovrčanoj
tajnim pretincima,
bez katanaca
ljubavlju do vrha krcatima
nad mahovinom,
sjenovitom,
svjetlošću iznenađenoj,
neuplašenoj,
zlatno-sivoj,
nikada zelenijoj
nad krijesnicama
djetinjstva
prohujalog,
karabitom
fragmentiranog
penzlom
pometenog
kao kljasti
koraljni vojnik,
u stavu nemirnom,
čekam balerinu kositrenu
u ružičastoj plesnoj haljinici,
da u trokoraku,
trenutak po tren
otplešemo
hodočasno
u čudo,
u svitanje,
u dane prigrljene
u
budnost snovitu,
neminovno
s dlana
isčitanu.
Mjeseca,
stranu tamnu
slutim,
lunu
ćutim
Post je objavljen 08.10.2014. u 09:20 sati.