Kao limun na cediljki
podsmehnu mi se mesec
nad polupustom dolinom
gde skupa srećno žive
svi sveci, mnogi proroci
a i neki masni žreci
makar ja često pomislim
da ih zato nije dovoljno preostalo
za ovaj naš svet
a da ih je baš i previše
za taj njihov
jer im u njemu
vetar obriše
i lice od kontemplacije
mirisom
zelene lubenice
a izgleda mi
da im jedini problem i bude
kako naći nekoga pogodnog
za žrtvu
za mučenika
ili bar paćenika
pa zato oprezno hodam
pod tom limunadom svetla
tražeći još neko
crno-belo stvorenje
kao što sam ja
da me prevede
na onu drugu stranu
gde i bakarni lonac
beo postaje
od prave topline
Iako bi rado
moji meki koraci
oplodili
ove ulice
lutam ukrug strpljivo tražeći
ali ne dosegnuvši
ni granice
niti sretajući ikoga
a bojeći se varljivih prelaza
čak i preko raskrsnica
jer i na njih budno motre
predobri
posni sveci
i mudri
žreci i proroci
želeći se i mene domoći
pa nek postanem jedan od njih
na oltar nekakav prinesen
snen a snova odagnanih
jer eto su
sreći snovi nepotrebni
kako rekoše odavno
ti premudri ljudi.
A ti, takvi ljudi ?
osudili bi i kita ubicu
i na led ga stavili
veoma dugo
toliko
koliko traju eoni
ili bar
dok ga Japanci
flaširajući Antarktik
ne nadju zamrznutog
i upotrebe
za suši
A ja nju najzad ipak spazih
mimikrijom skritu
veselu
makar je neretko i gaze
i zgaze
ali i u tom pokretu kad je zaustavljena
ipak dinamičnu
šok terapiju za oči
i nikada apatičnu
srećan neki spoj
kontrasta
dva kraja beskraja
i radostan
opasah je pažljivo
tu zebru
finih linija
koja zanjišta grleno
od moje težine
i prenese me
do ushićenja
na onu drugu stranu
svojim nežnim nožicama
izbelelim
od topline
(11 X 2009)
Za M.
Post je objavljen 01.10.2014. u 00:31 sati.