..
Sonji Breljak
Slobodna ptico, plemkinjo plaveti,
otkad Ti dušu otvorih soneta,
njedra mi jedro na tragu Tvog leta –
i sav sam ushit ishodom slave Ti.
Bodriš me, zemnog, izdržat aveti
radošću srca, makar truje sjeta;
elan Ti kreda, makar trnje cvjeta,
ljepotom blista k'o Božji zavjeti.
Ako Te umor u daljini svlada,
kleknut ću evo i sklopiti ruke:
sjeti se katkad (da ne umre nada),
razvedrit nebo sonetom iz tmîna
cvrkuti gdje su Sunca Ti poruke –
ehom da me bar dotakne s visina
mudrost Tvog glasa uz nebeske zvuke!
(Zadar, 25. kolovoza 2014.)
Post je objavljen 27.09.2014. u 13:36 sati.