SLOBODNO MIŠLJENJE
Kriza čovječanstva ovisi od slobodnog mišljenja svakog čovjeka.
Pravo ime slobodnog mišljenja temelji na poslušnosti čovjeka u odnosu na administrativnu vlast društva i zakone države.
Zbog slobodnog mišljenja, svako biće ima ulogu čovjeka u društvu, imenom, prezimenom i datumom rođenja u svim registrima.
Zbog uloge čovjek glumac stalno nosi masku, misli jedno, želi drugo, radi treće.
Koristi pamet, svijest, taštinu, moral, vjeru, loše navike i ovisnost, kulturu i diplomu samo da više dobije od društva u kome se afirmira i gradi karijeru.
Čovjek je odustao od razuma realne logike i umjesto stvarnog doživljaja percepcijom, opažanja osjetila osjeća usporeno zbog sluzave krvi od punjenja, zato se ponaša kao metalni subjekt, kome treba puno negativne energije za psihu, koja djeluje suprotno od prirodne sile živog organizma.
Čovjek je sebičan zbog punjenja i bezobziran za čistoću krvne slike, zdravlje i vitalnost tijela kojim se ostvaruje spoznajom znanja.
Čovjek je pažnjom usmjeren na zakonske obveze u društvu, zato nema vremena za sebe.
On slobodno misli, no to nije sloboda prirodnom percepcijom svakog trenutka.
Sve što čovjek izgovori otvaranjem usta, nije njegova istina, nego skrivene želje, zato se ne može jasno izraziti, niti je pravilno shvaćen od drugih. Točnije čovjek je pod maskom želja, srami se njih, mnoge su čudne, perverzne i morbidne, a on se plaši zakona, sudske kazne i zatvora, zato je manje-više poslušan.
Zbog slobodnog mišljenja, većina ljudi su umišljeni, zato nedostaje prirodna inspiracija ljubavne radosti, jer nitko nema čistu krv.
Čovjek vjeruje tajni i teoriji, zato gazi preko inteligentne logike, zato nema fino usklađenje trenutkom nule biološke libele, u odnosu na red, čistoću pravde i mir.
Zbog slobodnog mišljenja čovjek ne razumije obične potrebe, jer su zakoni društva nerealni, nelogični, pravda je politička, ništa nije univerzalna vrijednost u odnosu na ljudske kvalitete slobodnim znanjem.
Sloboda nije stvar povelja UN, EU, država, nego prirodna kreativnost tijelom, koje je cjelina, ima smisao i svrhu u životu.
Život tijela ne možeš propisati poveljom, teorijom, zakonom, nego stvarno od izvorne ideje do konačne pojave i vraćanje svega na početak, jer je slobodna vječnost ponavljanje života materije fizičkim svojstvima.
Metafizika psihologijom su ograničeno znanje čovjeka i nemaju veze sa spoznajom materijalnog i materije.
Slobodnim mišljenjem čovjek sebi blokira razum, percepciju, genetski kod, karakter krvne grupe, kada umjesto osjetila djeluje psiha umišljenog mentalnog subjekta, koji strahuje kako će sebe ostvariti u društvu jačih.
Slobodno mišljenje treba punjenje i jaču negativnu energiju od živog organizma, za privid preko realne logike, što je inat inteligenciji i univerzalnom redu.
Naravno društveni zakoni također nisu univerzalni red i karijera kroz njih nema veze sa slobodnim znanjem.
Ako si pametniji i svjesniji bolje napreduješ i prije zaraditi bolest neuroze ili psihoze.
Djecu od rođenja roditelji pripremaju za ulogu čovjeka. Nastavak slijedi u školi.
Prirodno je da svaka trudnica za devet mjeseci potpuno sebe pripremi za prirodan porođaj u kadi s destiliranom vodom.
Po rođenju djetetu ne treba ime niti zavođenje u matični registar.
Prirodno odrastanje i sazrijevanje djetetu ne stvara neugodan pubertet, nego sve faze prolazi u igri, iz koje uvijek razumije i logično zna potrebe sebe i drugih.
Razmisli malo o odrastanju bebe na otoku bez imena i uloge čovjeka?
Sve više ljudi se odlučuje za život u prirodi, bez moranja, mjesečnih računa, dućana, tv, škole, interneta, novca, cijepljenja, crkve, kuće.
Za sklad sa danom i noći ni vatra nije potrebna, ali je bitno znanje o destiliranoj vodi i živoj hrani.
Do pronalaska vatre ljudsko biće živi u prirodnoj zajednici, bez uloge čovjeka, imena i rođendana. Ne služi se slobodnim mišljenjem nego se prirodno bori za opstanak.
Pronalazak vatre ljudima donosi uživanje, ali i stvaranje jačih nasilnih grupa. Tako je stvoreno prvo društvo i ljudsko biće dobiva ulogu čovjeka u njemu sa imenom i mora voditi računa o svojim obvezama, bez obzira na volju i želje, jer su kazne nepodnošljive.
Sve je slično i danas, čovjek je ovisan od društva i zbog njega najviše pati, jer ništa realno logično ni stvarno nije postavljeno.
Društvo nikome ne dopušta revoluciju znanja, tako što čovjek nema vremena za spoznaju sebe u životu materije tijela i šire.
U svijetu strah vlada, jer je više potencijala od oružja nego hrane.
Više je novaca u rukama moćnika, nego prirodnih resursa.
Veća je tražnja od ponude.
Zbog zadržavanja energije, mijenja se klima i znanstvenici to koriste za novo klimatsko oružje, s nesagledivim posljedicama, nalik smaku svijeta i uništenju civilizacije.
Svi žele uživati energijom u većem komforu.
Izvoru ne vraćamo informacije preko svijetlosti i sve se pregrijava ili više hladi.
Džabe povelje UN, EU i država kad nitko zadovoljan nije.
Život je većini noćna mora i sve se svodi na slijepo uživanje u materijalnoj ovisnosti.
Moćnici manipuliraju, nemaš izbora, obilježen si u svim registrima, praćen od satelita.
Ostvaruješ se po zakonu a ne prirodno krvnom slikom i zdravim tijelom.
Umjesto rata zvijezda iz filmova, blizu smo rata instaliranih satelita, jer ih je više od rutera za bežične mreže.
Što čovjek čeka?
Da se rodi naivno dijete i donese zlatnu ribicu, točnije univerzalni kod da se njime oslobodi ljudsko znanje, slabosti genetskog koda ljudske vrste i svatko oslobodi krv od krvne grupe i poremećaja karaktera, jer je od ideje izvora tako postavljeno.
Post je objavljen 27.09.2014. u 04:15 sati.