Neke su staze nepredvidive, kao ljudi
Kao neočekivano...
A ja to doživjeh i dotaknuh ne sluteći
Da sam zauvijek ostavio traga!
I onda kada pomisliš na ravnodušnost,
Isprekidana se crta spoji
I jedno postade dva, a dva jedno!
Što je ljubav? Besmisleno pitanje?!
Što vrijedi ljubav,
Ako povrijedim Tebe svojim stavom?!
Ako umoran ne podignem pogled
Toliko isčekivan i tražen!
Izgubio sam Tvoje ime u notesu,
U mobitelu te nema više,
A moje usne te dozivaju srcem!
I sve dok razumom upravlja duša
Hranit ću te slobodom!
Lako je otići;
Mi otvorismo vrata zabranjena grada
I odlučismo ostati na 17 minuta!
Toliko potraje vječnost cijela!
Toliko potraje mit!
Ti, moja renesansa!
Ti, moja gotika!
Moje nepotrošeno vrijeme iz prošlosti
Koje uživam u tragovima do danas!
I nikada neću prestati sanjati
U pauzi između nametnutih obveza,
Od kojih su mi neke i drage!
Za Tvoju ljubav, ja ću čekati!
Ja ću te bodriti,
I biti uvijek tu.
Samo mi ne ostavljaj osjećaj da nisi tu!
Ostani....
Post je objavljen 23.09.2014. u 22:21 sati.