Poput nekog nezadovoljnog beamtera iz dosadne hrvatske proze,
koji zbog sitne nepravde ulaže protest skida nazuvke s rukava i otkopčava ukrućeni ovratnik, i
ljutito nabraja sebi u bradu, na njemačkom,
tako i ja
danas ali indiferentno
za radnim stolom izvlačim romančić iz torbaka (G. Greene: Ljudski faktor) i zavaljujem se i čitam,
makar par strana
a možda i više
jer ima neke privlačnosti danas u tome,
jer sam upalio personalnu stolnu lampu koja rijetko gori
jer pljušti vani, pljeska po terasi i šišti dolje promet kao probušena plinska cijev
i čuje se odozdo brusilica, netko brusi
Ovo je stvarno dobra pjesma:
Smiješna je pomisao da je netko, nekad na ovim prostorima znao raditi dobar pop.
Post je objavljen 10.09.2014. u 09:11 sati.