U ovaj nesnosno slinav dan ušlo je nešto dodatne memle tijekom pauze koju sam proveo u
otrcanoj birtiji, zagubljenoj na ćošku iza kamiona u glupom predgrađu,
ukiseljenoj u vremenu kada su u nju zalazili neki đaci ponavljači iz sredine 90-tih,
rasparanih jastuka na stolicama, neusuglašenih pvc ploha, vlažnog večernjaka odbačenog u kutu i - začudo - ukusne kave za skupe novce,
poguralo nas je sve u tjeme barem pola metra dublje
u tričavo raspoloženje
Ipak, treba gledati svijetle trenutke, a današnji je takav trenutak bio sažet
u hladnoj piletini odjučer, kakav batak!
Pogleda uperenog naprijed, kroz kaplje, hodam ususret još jednoj jeseni svog života
s namjerom da me ovaj put ne pokori.
Tako lako.
Ili odmah.
Post je objavljen 02.09.2014. u 17:34 sati.