U protekli nekoliko dana došlo je do nagle eskalacije sukoba između proruskih pobunjenika i Ukrajinskih snaga. Proruske snage pokrenule su veliku protuofenzivu te vratili kontrolu nad nekoliko važnih strateških lokacija.
Iz Ukrajine stižu optužbe da je Ruska vojska prešla granicu te da je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu.
Ukrajinske vlasti tvrdi da Rusija zapravo dirigira protuofenzivom i da se vojnici regularne Ruske vojske nalaze na Ukrajinskom teritoriju.
Ukrajina je zarobila deset Ruskih vojnika koji dodatno potvrđuju Ukrajinske navode. Vojnici su izjavili da su slučajno "zalutali" u Ukrajinski teritoriji.
S druge strane Rusija negira umiješanost u Ukrajinski sukob te traži od Ukrajinski vlasti da prekinu s napadima na vlastiti narod i dozvole nesmetan prolaz humanitarne pomoći.
NATO, SAD i EU prijete Rusiji s novim sankcijama ali i istovremeno isključuju mogućnost vojne pomoći ili bilo kakvog vojnog sukoba s Rusijom.
Odnosi na relaciji Rusija - zapad najgori su od završetka hladnog rata a budućnost Ukrajine i sigurnost cijele Europe dovedena je u pitanje.
Geopolitička pozadina sukoba.
Sukob u Ukrajini je kao prvo geopolitički sukob. Da bi prognozirali rasplet sukoba moramo krenuti od geopolitike.
Ukrajina se nalazi između Rusije i Zapada. Rusija i zapad imali su u planu staviti Ukrajinu pod svoju kontrolu te je uključiti u svoju geopolitičku sferu utjecaja.
U mojim ranijim postovima sam pisao da će Ukrajina nestati ako bude prisiljena birati između Rusije i Zapada. Upravo se to sada dešava i zato Ukrajina plaća visoku cijenu.
Sami Ukrajinski narod je podijeljen. Stanovnici zapadne Ukrajine blago rečeno ne vole Ruse i žele Ukrajinu u EU dok su s druge strane stanovnici Istočne Ukrajine tradicionalno proruski orijentirani.
Zapad i Rusija su to obilato koristili te podupirali snage koje se zalažu za njihove geopolitičke ciljeve.
Dok je zapad podržavao Jacenjuka i Klička, Putin je podržavao Janukovića.
Revolucija na Maidanu je trebala biti velika pobjeda prozapadnih snaga i njihovi sponzora u Ukrajini te u isto vrijeme veliki šamar Putinu i njegovim ambicijama da Ukrajinu priključi Euroazijskoj uniji.
Putin jednostavno sebi nije mogao dozvoliti poraz u vlastitom dvorištu te je odlučio žestoko uzvratiti.
Putin je podcrtao crvenu liniju ispod koje on ne ide te ispod koje je interese Rusije spreman braniti vojnom silom. Ta crvena linija je svakako sprječavanje daljnjeg širenja NATO pakta prema Ruskim granicama.
Rusija je zato brzo odgovorila na prozapadni državni udar te zauzela Krim kao strateški najvažnije područje Ukrajine. Time je osiguran opstanak Crnomorske flote i neizravna kontrola crnog mora.
Nakon toga Putin je odlučio iskoristiti proruske stanovnike u Ukrajini kako bi preko njih zadržao neizravnu kontrolu nad Ukrajinom.
Naoružani vojnici zauzeli su gradove u istočnoj Ukrajini a Ukrajinska vojska i nacionalna garda pokrenule su veliku ofenzivu s ciljem vraćanja zauzetih gradova.
Zapad je uveo sankcije i na taj način pokušao zastrašiti Putina te pokazati odlučnost prema Ruskom režimu. Zapad je tražio da Rusija prestane slati oružje i opremu proruskim snagama na istoku te da dozvoli njihov vojni poraz. Drugim riječima tražili su da se Putin zadovolji Krimom i da pusti ostatak Ukrajine zapadu.
No ovdje se Zapad prevario. Putin je pokazao da je spreman na sukob sa zapadom te je nastavio s svojom politikom podrške proruskim skupinama.
Time je doveo zapad a posebno Europu i Njemačku pod veliki pritisak.
23. Kolovoza Merkel je posjetila Ukrajinu te dala nekoliko zanimljivih izjava.
Zatražila je od Putina da se prestane miješati u unutarnje stvari Ukrajine te da prestane slati oružje i borce proruskim snagama u Ukrajini.
No u isto vrijeme je zatražila od Poroshenka da uvaži interese istoka zemlje te pristane na decentralizaciju Ukrajine.
Na isti dan kad je Merkel posjetila Ukrajinu jedan je Njemački ministar izjavio da je federalizacija zemlje potencijalno rješenje krize u Ukrajini. Iz ovih izjava da se odgonetnuti smjer Njemačke vanjske politike prema Ukrajinskoj krizi. S jedne strane Merkel vrši pritisaka na Rusiju da smanji svoje zahtjeve a s druge traži od Ukrajine da popusti Rusiji i Putinu te prestane s vojnom ofanzivom.
Tri dana poslije u Minsku su se sastali Putin i Poroshenko te su razgovarali o mogućem primirju. ( sastanak je rezultat Njemačke diplomatske ofenzive )
Nije postignut nikakav dogovor ali su se strane načelno složile o nastavku pregovora i potrebi mirnog rješavanja sukoba.
Nakon pregovora pokrenuta je proruska ofenziva. Jasno je da time Putin šalje poruku poroshenku da neće dozvoliti vojni poraz pobunjenika na istoku Ukrajine.
Pretpostavimo da je u Minsku Poroshenko odbio Putinove prijedloge za rješavanje krize i da je računao s vojnom pobjedom na terenu. Dakle ofenzivom Putin pokušava prisiliti Poroshenka na ustupke koji bi značili okončanje rata.
Poroshenko nema previše izbora. Njegova politika ovisi o količini podrške zapadnih zemalja stoga nije ni čudno da stalno poziva zapad da uvede jače sankcije Rusiji.
Premijer Jacenjuk je zatražio ulazak Ukrajine u NATO pakt. Nema sumnje da je to očajnički potez sličan onom koji je napravio Srpski premijer Milošević kad je u trenutku sukoba s NATO paktom tražio da se Srbija ujedini s Ruskom federacijom.
Rasplet krize.
Teško predviđati kako će završiti sukob u Ukrajini i koje će posljedice ostaviti iza sebe. Pretpostavljam da geopolitička situacija u Europi i svijetu više neće biti ista.
Nekoliko je potencijalni scenarija rješavanja Ukrajinske krize.
Istočna Ukrajina mogla bi postati nešto poput Gorskog Karabaha to jest nepriznati teritoriji koji se službeno nalazi u Ukrajini a stvarno je kontroliran od Ruske federacije i proruskih snaga. ( Na taj način to bi postalo novo zatvoreno žarište koje bi svakog trena opet moglo eksplodirati )
Postoji mogućnost da se zapad i Rusija dogovore oko federalizacije Ukrajine i da Ukrajina bude neutralna tampon zona između zapada i Rusije te se obvezuje na neku vrstu neutralnosti. ( Trenutno najbolje rješenje za Ukrajinu. Putin bi vjerojatno pristao na ovakvo rješenje a ni Europa ne bi imala ništa protiv, problem je što se s time ne slažu SAD i Ukrajinska vlada zato što žele poraz proruskih snaga. )
Mala je vjerojatnost da će Ukrajinske snage vojno slomiti pobunu ili da će Putin kleknuti pod pritiskom zapada. Isto tako mala je vjerojatnost da će Rusija pripojiti Donbas kao što je to učinila s Krimom. Da je Putin to želio on bi to već i učinio.
Sukob oko Ukrajine odrazit će se na cijeli svjetski geopolitički poredak.
Pobijedi li Putin to će i službeno značiti kraj Unipolarnog svijeta i završetak zapadne dominacije planetom. Druge zemlje koje imaju sukobe s zapadom u prvom redu Kina, zatim ostale regionalne sile kao što su Indija, Brazil, Iran ili Turska sigurno s velikim zanimanjem promatraju sukob oko Ukrajine da vide koliko je zapad stvarno odlučan i jak.
Dali je Putin odabrao pravo vrijem? Dali je sukob u Ukrajini Putinova najveća greška koja će ga skupo stajati ili je to zapravo kraj unipolarnog svijeta i službeni završetak jedne ere koju je obilježila potpuna dominacija SAD i njegovih Europski saveznika.
Odgovore na ova pitanja dat će nam skora budućnost.
Post je objavljen 30.08.2014. u 14:35 sati.