Atmosferski umor i dalje otežava sve, volji uprkos.
Danas... večeras pomalo sam opsjednut 60-tima u glazbi,
Opet - Toliko puta opet, to zbilja umara.
Večeras, uhvatio sam gitaru samo da bih spoznao da su žice uistinu zahrđale i ostavljaju miris.
Večeras, iznova vrtim
pjesmu koju sam zadnji put čuo možda prije 15-ak godina,
a tad je pomalo proganjala, jer bih je susretao samo u okrzaju, u nekoliko sekundi refrena, u jednoj od onih reklama na njemačkim televizijama koje prodaju zbir od 10 kompakt diskova hitova
Prema raznim sentišima iz 60-tih uvijek sam imao slabu obranu (slabiju nego prema ičem drugom),
bez obzira koliko mi se tko rugao i uvjeravao da je to smiješno ili bezveze, možda zato
što iz 60-tih imam mnogo lažnih sjećanja (snova o sjećanjima ili sjećanja o snovima ili oboje),
krasnih dugokosih dolčevitskih sentiš vlastitih sjećanja o grupama mladih na nekim tamo stubama,
with haunting mono melodies...
Post je objavljen 27.08.2014. u 21:10 sati.