Utorak - dan ponešto razdragan u kojemu sam kapao kaplje u suhe i užarene oči i gledao u preosvijetljene sive namaze golog neba kroza naočale, s izvjesnim nezadovoljstvom: ništa konstruktivno danas se neće dogoditi, znao sam to već u podne.
Umoran um kojeg raspirilo je i usijalo jedino
Popodnevni drijemež pa listanje na balkonu uz duhan starih zapisa iz 2004-te koji su opsjednuti arhaizmima, neologizmima, željom za pisanjem, nemogućnošću pisanja, vječnom željom za višim smislom, flatulencijom, potrebom za šokom, apsurdom, nomenklaturom i pastišem, potrebom za starinom jer starina je adaktirana i definirana i provjerena i sigurna i krasno utočište uplašenih.
Glupe zelene bube padaju po meni i u kavu odnekud sa stropa, i umiru ne razumijući da su glupe.
Post je objavljen 26.08.2014. u 21:27 sati.