Marketing
C R N I O B L A K
U razmaku od dvadesetak dana sam umalo nastradao na istom mjestu i na dva različita načina, a razlog je uglavnom depresija i to ne moja.U prvom slučaju sam se vozio sa Profom i Titom.Profa je, nažalost, obolio od galopirajućeg karcinoma i taj dan su mu rekli da mu je ostalo još par mjeseci života. Išli smo s njegovim autom na plažu i to je bila jedna od mojih najopasnijih vožnji u životu. On totalno u šoku i krajnje neodgovoran u prometu, Tito sa papirima da je lud (tako on to voli reći) i ja sa HS-om u punom cvatu.Vrhunski prekršaj je napravio na ultra frekventnom semaforu X, prošavši ga doslovce kroz Crno.I par drugih semafora smo prolazili kroz plavo, ljubičasto i sivo, ali ovdi, na X-u smo stvarno mogli poginuti.Kad smo sretno stigli na plažu, svi smo se i svatko na svoj način suočili sa Profinom dijagnozom.
To kažem s razlogom jer nitko od nas nije isti i ne prihvaća problem na isti način.U nekom drugom svijetu kada obolite od neke bolesti, vaš vas liječnik obvezno šalje i psihologu, što kod nas nije slučaj. A Profa je moj najdraži susjed koji mi je uvijek pomagao kada bi me HS prikucao za krevet. Međutim, njegov ključni problem je depresija s kojom se bori već godinama, i sada mu se na to nadoveže tako teška bolest. Depresija je i ono što ja osobno smatram drugom pratiljom HS-a, jer prva pratilja je bol. Mnogi, pa i moj Profa urone u nešto što se zove potpomognuta depresija,što podrazumijeva alkohol, drogu i kojekakve šaljive tabletice.
I dok nam je Tito donosio sokove i kavu, mi smo pričali o toj depresiji. On me je uporno ispitivao kako nisam poludio od ovog mog HS-a, a ja sam se prijateljski i ljudski trudio da ga ohrabrim i nasmijem.Imam i ja svoje depresije, kao i svatko drugi. Neke moje životne i osobne stvari su mi smanjili srce, stvorili emocionalnu prtljagu koje se nekad teško rješavam.I ova beznadležnost HS-a me je bezbroj puta tjerala da konačno siđem sa tog mog nasmijanog oblaka na kojem sam volio sanjariti da će se konačno naći lijek za taj HS. Ali uvijek nađem neki razlog da ostanem na tom mom veselom oblaku gdje mi je dobro i gdje vjerujem da će se naći lijek za mene i slične mi.
I tako smo se nas trojica u konačnici i lijepo zabavili, i skrenuli Profi misli bar na tren.Odrasli smo na istoj zezanciji, i sarkazam i autoironija nam je normalna stvar pa nije čudno da smo se počeli i zezat na Profin račun.Počela je grmljavina i svi se sklone osim njega, jer njemu je, naravno, ionako ostalo još malo života.Konobar ga sugestivno upozori da mu nije dobro staviti toliko leda u Pipi, na što mu ovaj opet kaže da ga boli briga za to, jer.......
Baš se poklopilo da me ja tada zvao moj dobri HS prijatelj kojeg je stisla depresija jer mu je puna kapa povoja, zavoja, smrada i HS-a uopće!
Profa sada prolazi kemoterapiju i svi se nadamo najboljemu!! A ja i Tito, pošto nemamo svoj automobil, sjednemo sa svakim ko se ponudi.I tako sjednemo sa Doktorom.
Kao što je Profa stvarno profesor, tako je i ovaj Doktor stvarno doktor.A Doktor potpomaže svoju depresiju alkoholom i nakupljena mu depresija i opće životno nezadovoljstvo nekad na čudni način eruptira. I tako je i on napravio stvarno gadan prometni prekršaj na navedenom semaforu X. Izašli smo iz auta i mene je zamalo zgazila časna sestra, koja je vozila i piljkala po mobitelu, što mi bilo smiješno za vidit.Svi smo ljudi, i Profa i Doktor i Časna, pa i Tito i ja.Kao i onaj poznati glumac koji me je uvijek asocirao na nešto pozitivno, a koji je tako tužno skončao, baš zbog depresije.
Sad slušam moju depresivnu muziku jer mi je takav dan, i razmišljam o toj istoj depresiji. Da li sam lud što svoju bol shvaćam kao duhovitu bol, što svoje socijalno i društveno stanje smatram duhovitom situacijom, što u sve moje probleme pokušavam unijet osmijeh?I struka i puk bi rekli da i jesam lud, ali baš me briga.I ona moja strina Ikača bi rekla pomozi samom sebi, kad ti nitko ne može ili neće!! E !!
Post je objavljen 19.08.2014. u 01:22 sati.