Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/danielpostruzin

Marketing

RASTANAK – LEKCIJA CJELOVITOSTI

Po stoti put u mislima prolazim seansu kod Erike. Da li su crna djevojka s Andromede i plava ljepotica iz srednjovjekovnog dvorca uopće ista osoba? S Ivom sam kroz nekoliko energetskih seansi bio otvorio nekoliko naših prošlih života, ali život u srednjem vijeku se nikad nije pokazao.
Osim Egipta, vidio sam jedan život na hladnom sjeveru u kojem smo živjeli u šatoru i u kojem je Iva bila teško bolesna, a ja sam joj uspio spasiti život. U tom smo životu imali muško dijete.
Bio je tu i život u kojem sam bio ratnik, Ivu sam povremeno sretao uz strasne trenutke bez čvrstog vezivanja. A koja sam samo nestašna pojava bio u tom životu! Jahao konja stojeći, baratao tehnikom borbe s dva kratka zaobljena mača, a moja ljubav nije bila upućena samo jednoj ženi, već svim ženama svijeta, ako me razumijete na što ciljam.

"Neproživljena ljubav koja će se u ovom životu realizirati".

Odnos s Ivom definitivno se ne može nazvati realiziranom ljubavlju. Realizirana ljubav za mene (u ovom životu) znači obostrana, uzvraćena ljubav, zajednički život, dom, slična duhovna i životna putanja, slični ciljevi, djeca.
Da li to znači da još uvijek postoji nada da ću sresti onu pravu?

Težak i neugodan rad na sebi počeo je polako rađati plodovima. Osim jakog čišćenja emocionalnog tijela pristizale su mentalne poruke mojih vodiča i zanimljivi snovi koji su mi pokazivali "prirodu stvari" po pitanju ljubavnih odnosa.
Odigrala se i zajednička meditacija sa starom prijateljicom u kojoj smo, potpuno nenadano, energetski otvorili jedan zajednički prošli život u kojem smo bili ljubavni par i gdje je naš intenzivan odnos bio upravo odnos srodnih duša. Ovo je bio veliki preokret za mene, jer sam napokon dobio direktnu potvrdu da postoji više nego jedna srodna duša.

Odmah se potegnulo nekoliko unutarnjih pitanja- kako to da toga nisam bio svjestan u tih desetak godina prijateljstva i zašto u ovom životu više ne gajim tako duboke osjećaje prema njoj?
Odgovor se nalazi u našem ovoživotnom karakteru, fizičkom izgledu i svim onim sitnicama i segmentima koji nas čine ljudima (ego osobnost). Jer to je nešto što se kroz živote mijenja. Da bi dvoje ljudi "kliknulo" mnogo toga treba biti usklađeno ili se privlačiti po nekoj osnovi.

Iskreno, nekoliko sam dana bio duboko potišten. Bez obzira na uvide u te naše prošloživotne emocije jednostavno nisam mogao nanovo isforsirati tu vrstu ljubavne naklonosti. Ta strast ovdje i sada na žalost više nije postojala, ali činilo se kao da taj naš zajednički život još uvijek egzistira u nekoj paralelnoj dimenziji. Kao da je i prijateljici i meni bilo žao što se svjesno i trajno ne možemo prebaciti u tu dimenziju i rekreirati to što smo nekoć davno imali.

Bilo mi je mučno od svega no nije bilo druge nego nastaviti svoj život ohrabren spoznajom "kako to može i treba izgledati".
A i sama poruka odnosa s Ivom postala mi je daleko jasnija. Cjelovitost se ne smije tražiti van sebe. Pravu i trajnu puninu ne može nam dati druga osoba već samo spoznaja onog vječnog u nama samima.

To ne znači da nestaje želja ili potreba za odnosom ALI NESTAJE VEZANOST KOJA TE ČINI BOLESNIM.
Rupa u tebi zacjeljuje, smanjuje se taj trajni nemir koji traži ispunjenje u drugoj osobi. Ti se približavaš samorealizaciji, stanju u kojem postaješ svjestan da si sam svoj svjetionik u ovome životu.

Ovo može, ali i ne mora, biti trenutna spoznaja. Najčešće se stvari odigravaju postepeno, kroz više pokušaja polako se izgrađuješ i dižeš ljestvicu uspjeha.

Nesretni odnosi su zapravo nužno cjepivo spoznaje da se ostvarenje (ispunjenje, mir, spokoj, radost) prvenstveno nalazi unutar nas samih. Očekivati da me nešto ili netko izvana usreći i ispuni nužno vodi u slijepu ulicu. Jer sve što želim već postoji unutar mene. Ja već jesam to. A ono što još želim jest s nekime podijeliti taj osjećaj. Letjeti k Bogu možeš i sam, no udvoje je to daleko zabavnije, a perspektiva je znatno drugačija!

Kad se dvije samorealizirane srodne duše namijenjene jedna drugoj susretnu, kakav bi drugačiji odnos i mogao biti osim savršen?
Duhovni vodiči su mi jednom prilikom prišapnuli da je takav odnos najdublji odnos kojeg su dva ljudska bića uopće sposobna ostvariti. Iznad toga postoji samo naš odnos s Bogom. Eto, tolika je vrijednost susreta dviju pravih srodnih duša!

Nisam ni slutio da ću ubrzo sresti još jednu srodnu dušu i time dobiti priliku za polaganje novih ispita na temu neovisnosti i osobne snage.


Post je objavljen 30.07.2014. u 17:10 sati.