Marketing
ŠIRA U SLUŽBI DJECE S POSEBNIM POTREBAMA
Hatchi
Neki dan vidjeh na FB strašnu scenu negdje u Srbiji. Ima toga i kod nas, budimo iskreni. Uvijek se nađe netko sa mobitelom pa snima film koji vrlo brzo dobije svoje lajkove. Svaki grad ima šinteri ili ako ćemo nježnije osoblje čiji je posao pokupiti pse i mačke lutalice i druge zvijeri ako se nađu u gradu. Istina one iz divljine obično hvataju ovlašteni iz ZOO-a ili lovačkih udruga, ali čovjekovog najvjernijeg prijatelja ostavljenog negdje u odlasku prema moru, ako zaluta u grad hvataju šinteri. Snimka tih šintera u hvatanju miroljubivog psa je bila toliko stravično brutalna da me nikako ne napušta i zato želim nešto reći o psima iz prve ruke. Prekrasno je imati ljubimca. I ja sam imala i ne samo jednog, jer njihov vijek je uglavnom oko petnaestak godina. Razmišljanje o psima se potpuno promijeni kada shvatite koliko su stvarno veliki prijatelji. Nekoliko tih velikih prijatelja bilo je neko vrijeme u mom domu zajedno sa našom mezimicom Leo. Najprije je bio Val. Mala crna lopta od dva mjeseca. Labrador odabran za budućeg vodiča slijepih. Odrastao je s nama, socijaliziran onako kako je potrebno da bi mogao krenuti na školovanje. Zatim je došao Frodo, iza njega Hatchi, a onda nešto sasvim novo. Kćerka je diplomirala (defektolog - rehabilitator) i željela u svoj posao uvesti i psa.
https://www.facebook.com/psi.pomagaci?fref=ts
Post je objavljen 21.07.2014. u 08:07 sati.