Pregled posta

Dan Bastilje

Pred podosta godina, na 14.07., poslovično nezgodnoj raji Pariza je dosadila tvrđava Bastilja, koja je bila korištena
kao zloglasni zatvor, pa su ju odlučili osvojiti. Tvrđava je bila branjena samo od strane odreda složenih od ratnih
invalida, a guverner je bio de Launay, u čije vojne sposobnosti su mnogi izražavali sumnju. Bilo kako bio,
on nije predao tvrđavu bez borbe, ali je nevelika posada brzo bila nadjačana a njegova glava se našla na kolcu
uz poneku sličnu i proparodirala gradom. Hm, nisu ti Parižani ni bili tako glupi, riješili su se tako popriličnog broja
nekih nezgodnih... glava.

Danas se pad Bastilje slavi kao nacionalni praznik, s vojnom paradom, vatrometom i tradicionalnim balovima vatrogasaca.
Sama Bastilja je tokom idućih godinu dana bila rastavljena na sastavne dijelove, a na njenom mjestu je postavljen
spomenik žrtvama Bastilje čija su tijela pokopana u osnovi ovog spomenika:

Marais je ugodan dio grada koji sam već spomenuo u prethodnom postu. Prolaz
kroz crvenu zgradu na dnu ove ulice

krije jedan od ulaza na jako lijep trg Vosgues, potpuno okružen lijepim zgradama
u kojima je nekad bio dvor. Parižani-i parižanke-su se izašli malo ogrijati u prvom
sunčanom danu nakon kišovitog i prohladnog tjedna.

Nedaleko je izlaz nad rijeku, koja se isto okupala u suncu:

Zanimljiv element na jednoj od zgrada:

Na Dan Bastilje javni muzeji su imali slobodan ulaz, pa smo iskoristili priliku za prvi posjet
Louvreu.

Najpoznatija i vjerojatno najposjećenija izložbena soba svijeta, sa Njom u centru pažnje,

ali nisu ni ostala djelca što vise po okolnim zidovima za baciti. Halo Bing, kako brat?

Meni se zapravo u tom muzeju više sviđaju neke sasvim druge stvari, iz neke sasvim druge
vremenske dimenzije:

A što je to ona snimala u gro-planu??

Pogled na nešto novije piramide. Stvarno je bilo hrabro to postaviti ovdje.
Sviđa mi se, arhitekt ima plus kod mene, a znamo da sam ja prema njima nemilosrdan.

Ovdje bi pored ružnih građevina vjerojatno trebalo postaviti giljotine za arhitekte, ne ih
vješati na bandere? Mislim da ne bi imale posla, ovdje su arhitekti bili oprezniji, što rekoh,
raja je ovdje uvijek glasila za poprilično nezgodnu.

Moj prvi Dan Bastilje ostaje upamćen po suncu nakon kiše i opuštenoj šetnji Gradom, sva lica,
grada i ljudi, okupana suncem.


Post je objavljen 17.07.2014. u 00:11 sati.