U postelji Egipatskoj namiri Jakov svoju životnu dob
I još zadnju želju ponovi da mu s Abrahamom bude grob
Kad vidje Josip da izdahnu i da ga uzme smrtna tama
Pade on na oca i obli mu lice sa suzama
Poslije toga tijelo mu dade da se balzamira
Pa ga u povorci velikoj otprati na put vječnog mira
...
''Otac je poručio da nam oprostiš!'' – braća su Josipu rekla
Jer još bojahu se osvete i savjest ih je pekla
A Josip opet tu pred njima briznu u plač
pa oni shvate da njemu nije na pameti osveta i mač
Ne bojte se! – tješio ih je – Bog zna što se zbiva
Ja ću se brinuti za vas, dok me bude živa ...
A kad umrem nek ni moje kosti u Egiptu ne ostanu
Ponesite me, kad pođete - u Zemlju obećanu ...
...
Kako je lijepo gledati u Josipov primjer opraštanja i vjere
Al opraštat nije lako, i bližnji se često zbog sitnica zamjere
Mi znamo da nam Bog u srcu treba - kako bi živjeli u miru i slozi
A da li i za tu nakanu molimo Boga: 'Bože pomozi!'?
... Prisjeti nas Bože Josipova primjera kad nas ljudi iznevjere
I neka Tvoja milost u srcima našim svaku srdžbu opere ...