'Ezav će me ubiti', pomisli Jakov u prvi mah,
I kad ču da dolazi - bilo ga je jako strah
Stoga mu za dar odvoji od stada mnogo toga
Nadajuć se tako udobrovoljit brata svoga
Sa dvjesta koza, ovaca i još blaga puno više
Posla mu sluge u želji da se stara svađa izbriše.
Te noći kad je žene i djecu preveo preko rijeke
svu noć se sam borio protiv prilike neke
Taj mu reče da se odsad - Izrael zove
Pa to mjesto 'Božjeg lica' on 'Penuel' nazove
U borbi tad iščaši kuk jer popustiti nije htio
Kad upita ime Borca - Onaj kazat nije smio
Kad naiđe Ezav sa četiri stotine ljudi
U Jakovu se opet strepnja neka probudi
Postavi Josipa straga, pored majčinog skuta
A sam priđe Ezavu i nakoloni se sedam puta.
Ezav potrči i zagrli ga, padne mu oko vrata
Nije mu bilo do rata, do svađe i inata
Za darove reče da ne trebaju jer svega ima
Na koncu uzme, i tu se pomire pred svima
...
Tako opet među njima mir zavlada
I u njihovu susretu nitko ne nastrada ...
...
Ezav i Jakov - blizanci su Izakovi bili
Što su se jednom zbog mržnje razdvojili
No Bog dade te se opet združe
I priliku novu da mu u ljubavi služe
...
Sedam puta nakloni se brat bratu
Sedam puta u znak kraja ratu ...
A koliko puta da mi opraštamo braći?
Sedamdeset puta sedam ... (!)
- znate što to znači!?!
... Bože pogledaj na one što ti dolaze u želji
Da podariš mir za njihove obitelji
Neka jedni od drugih daleko ne bježe
I kao što krv nek i vjera ih veže!
...