Ćaća moj dobri puno more voli,
nas sedmoro ko srdele u Renault 12 posidasmo
i na Prve vode u marjansku ladovinu "doplovismo".
Tu naučili plivat, ronit, skakat, kacavat,
tu naučili more volit i njemu se davat.
Posli s purgićima ekipa sa zidića na Ježinac se priselila
i tu momke kako sa Asa skaću ocjenjivala.
Po bdra na Obojenu se spusti
pa koji put i na odbojku baci.
Kad su se godine nakupile lipe plaže
oko Omiša počele su se upoznavat
i moru se još više divit.
Na Prve vode uvik se svrati
jer tu su korjeni pali
i ljubav se prva tu dogodila sa balatenam plavim.
Ovo lito brodu mom luka je Supetar,
di vali mi od sebe ne daju
i samo zovu dođi, dođi.
Ima nešto u tom moru sveto
di Sam Bog svoju moć kazuje i stvorenju se daruje.
Kolut naprid, kolut nazad, zaroni, skoći,
prsno-leđno, muški-delfin,
pa se pustit da te struje nose...
Guštat s ribicama i igrat se s valima...
Sve to more i još puno toga daje
ako ga se ne bojiš
a voliš.