Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/putevi

Marketing

Valencija

Španjolska je zemlja koju najčešće posjećujem. Prvi puta sam bio u Barceloni krajem osamdesetih godina, a zatim sam se vratio ovoj zemlji prije 3 godine, posjetivši Saragozu i Madrid. Ovaj puta izbor je pao na Valenciju, grad na Mediternaskom moru, gdje je 2007. godine održana regata za American's cup u jedriličarstvu i od tada je taj grad procvjetao, s turističkog stanovišta. Zašto tako često idem u taj dio Europe? Naravno jer mi se dopada: ljudi su simpatični i susretljivi, jede se dobro, cijene su relativno umjerene, a i klima je vrlo ugodna. Da ne zaboravim spomenuti i to da ne postoji vremenska razlika prema Hrvatskoj, a budući je Španjolska puno zapadnije tamo dan traje gotovo dva sata duže, što je jako zgodno za turiste jer imaju više vremena na raspolaganju za razgledanje.

Proboravio sam u Valenciji 4 dana, jedan produženi week-end. Pristojan hotel po prihvatljivoj cijeni, 20 minuta hoda da centra. Imao sam sreće s vremenom; sunčano i toplo, između 27 i 30 stupnjeva. Prvi dan sam u potpunosti posvetio razgledanju znamenitosti i iznenadio se raznolikom arhitekturom koja odaje bogatstvo, već iz davnih vremena. U jednom periodu srednjeg vijeku Valencija je bila najnaseljeniji europski grad. Uz to što je bila značajna kao luka, tamo su prvi u Europi počeli proizvoditi svilu, aktivnost od velike ekonomske važnosti koja je uveliko pridonijela razvoju. Uz to je tamo izdan i prvi novčani ček u povijesti. Moram iznijeti i jednu primjedbu; već prvi dan sam primjetio da se na ulicam često osjeti miris kanalizacije. Odmah nakon izlaska iz hotela sam vidio plakat koji je taj isti dan najavljivao i koridu. Nisam propustio priliku i predvečer sam prisustvovao toj predstavi koja ima puno protivnika.

Sutradan je bila nedjelja, veliki dio dućana i muzeja je bio zatvoren, ali u gradu kao što je Valencija to nije problem: tu je i more. Pješčana plaža dugačka 7 km, široka preko 200 metara, na samo par koraka od centra. Iznajmio sam suncobran i ležaljku i jutro proveo u odmoru. More je iznenađujuće čisto i bistro, i za ovo doba godine relativno toplo, rekao bih oko 20 stupnjeva. Kako je odmicalo jutro tako je broj kupača neprestano rastao, a atmosfera je bila opuštena i vesela. Brojne obitelji su donijele i hranu, tako da se oko 1 sat plaža pomalo pretvarala u restoran. Nakon ručka u obližnjem restoranu, popodne sam promijenio ambijent.

Malo van središnjeg dijela grada, 5 stanica s metroom, se nalazi biopark, neka vrsta zoološkog vrta. U njemu, na gotovo potpunoj slobodi, žive brojne životinje. Park je podjeljen u eko sisteme, kao na primjer savana, tropski dio Afrike, Australija. U stvari posjetilac može reći da je bio na safariju. Lavovi, slonovi, krokodili, nojevi, doista ne nedostaje gotovo ni jedna životinja. Najviše sam se zadržao ispred prostora sa gorilom. Sjedio je ispred staklenog zida koji ga djeli od publike u dubokoj meditaciji, bacajući svako tako pogled na znatiželjnike koji su ga gledali, kao da ih pita: a što bi vi htjeli? Moram spomenuti i vegetaciju koja je u potunosti prilagođena područjima koja su predstavljena; prisutna su i dva ogromna baobaba i jednostavo sam se pitao kako su ih dopremili, videći njihovu veličinu. Ako vas slučajno put odvede u Valenciju, ne smijete propustiti ovu atrakciju.

Ponedjeljak je bio posvećen daljnjem produbljenju poznavanja grada i pomalo kupnji. Prije otprilike 50 godina, rijeka koja je proticala je izazvala strahovitu poplavu s puno žrtava. Gradski oci su odlučili da pomaknu njen tok van grada i ostalo je pitanje kako iskoristiti suho korito u mjestu, dugacko preko 10 km i koja zauzima pojas od bar 100 m. Napravili su ogomni park, sa puno sadržaja, sportskih i kulturnih. Prostor je uvijek pun šetača, joggera, biciklista i djece koja se igraju. Neprocjenjiva vrijednost za jednu tako veliku urbanu cjelinu.

Za zadnji dan sam ostavio Grad umjetnosti i znanosti, novi dio grada izgrađen u zadnjih 10 godina prema projektima trenutno najcjenjenijeg svjetskog arhitekta, Satijaga Calatrave, koji je rođen upravo u Valenciji. 6 impozantnih građevina koje ugošćuju koncertne dvorane, kino sale, muzej tehnologije i nauke i veliki oceanografski institut. Skoro sam zaboravio na famozni most u obliku lire. Šetati se među tim remek djelima arhitekture vam daje osjećaj da ste se obreli u budućnosti, a kombinacija azurne i bijele boje i brojne palme vam daje osjećaj da se nalazite u tropima. Proveo sam 3 sata u oceanografskom institutu u kome se nalaze brojni akvariji i bazeni u kojima obitavaju stanovnici mora i oceana. Ručao sam u jednom ekskluzivnom restoranu koji se nalazi unutar kompleksa i koji je uređen kao veliki akvarij, pa vam tako za vrijeme objeda prave društvo brojne ribe koje neprestano kruže.


Post je objavljen 19.06.2014. u 11:22 sati.