Marketing
Glas iz krpa
12.19 sati Evo sam sad Bože hvala Ti u svojim 'krpama'. Koje doživljavam kao svoje prijestolje, predavačku katedru No 1. Vidim, osjećam, znam Gospodin me tetoši. Brine se za mene kao na malo vode na dlanu. To je On moj Gospodin kojeg sam odabrao da me kroz život vodi onih osamdesetih kada smo se susreli kod Isusovih ovaca u Zagrebu u Palmi. Ehe to su bile godine. Značajne jer tih godina susreo sam Krista Gospodina. Shvatio da me Isus ljubi kao Hrvata. Jer on ljubi i Njemce, Talijane, Srbe... Da bilo je to vrijeme i nacionalnog osvješćivanja. Trebalo bi se pozabaviti s tim. Koliko su osamdesete doprinijele devedesetima koje su nam dale Hrvatsku. Sjećam se tih godina kod Isusovih ovaca u Palmi (Zagreb) na vjerkač ponedjeljkom koji je vodio p. Nagy dolazila je studentarija kao i danas. Danas imamo slobodnu Hrvatsku. A imamo je jer ju je idejno stvarala studentarija iz osamdesetih na vjerkaču kod Isusovih ovaca u Palmi (Zagreb). Dakako treba spomenuti i druge studentske skupine iz tog vremena, ne samo iz Zagreba. Eto sjećam se da je u to vrijeme u Palmi sve vrelo, bujala je misao o slobodnoj našoj Hrvatskoj. Treba reći da su tada u Palmu dolazili Stjepan Lozo, Tomislav Karamarko, kćeri Marka Veselice (Ines i Snježana) pa kći Vlade Gotovca, Ana koju je jedan moj Splićo uzeo sebi za ženu. Sjećam se svojih budalaština iz tog vremena. Npr. Vozimo se noćnim tramvajem sa nekakvog tuluma. Svi smo napiti. I pojave se u tramvaju milicioneri. Meni kao i obično dođe mi šašava misao na um. Krenem s pjesmom: 'Mi Hrvati ne pijemo vina... Pa izmijenim nastavak pružajući bocu konjaka milioneru, pjevajući dalje... 'Nego konjaka'. Normalno da se studentarija davila od smijeha. Među kojima je bio i sadašnji predsjednik HDZ Tomislav Karamarko. Ah osamdesete tada sam stanovao u studentskom domu 'Cvjetno naselje'. Sjećam se bila je to soba 318/1. I u njoj su se izmjenjivali tulumi i vjernički skupovi. U ponoć bi Stipe Lozo tražio da se upali radio. I slušajući Hrvatsku himnu stajo mirno svečano držeći šaku na grudima. A kada se tih godina igrala utakmica Honduras - Jugoslavija. Ovi moji iz sobe su gromoglasno navijali: Honduras, Honduras... I naravno zbog toga sam trebao na razgovor kod direktora studentskog doma koji je bio neki Crnogorac. A imao je on još problema sa tom sobom jer u njoj je na zidu visjela slika Alojzija Stepinca a na vratima je bio nalijepljen Višeslavov križ. Jooo 'Jer osamdesete su bile godine' koje su nam Hrvatsku rodile. Od srca p. Luka od Raspete Ljubavi
Post je objavljen 15.06.2014. u 14:31 sati.