Pjana sam
pa šta,
nisam plakala
nisam cendrala,
prigovarala jok
već sam
ruski
tugovala
uz votku
i Jesenjina.
jer
oni tugovat
znaju,
oni lokat znaju,
najtužnije stihove
ikad,
napisali su
i na kraju krajeva
il na početku
početaka
tuga je
univerzalno
ljudska.
Planirala nisam,
to bit
ruski
stužena
al eto
dogodilo se,
izazvano svačim
i ničim
I dok grlim
školjku
ko najboljeg
prijatelja,
ako me voliš,
a znam da
je tome tako,
kad iz sebe
ispustim,
sav otrov,
gorčinu
i jad
natoči
još jednu
za mene
umjetnicu.
jer
"U oluji i buri kraj nedaća svih, uz teške gubitke i tugu kletu, biti prirodan, nasmijan i tih najveća je umjetnost na svijetu."
Post je objavljen 15.06.2014. u 10:03 sati.