20.01 sati Moje iskustvo višegodišnje RBK (raspetosti na bolesničkom krevetu) mi kaže da za pisanje nije dostatno to ako imaš vremena. Pa čak ni tehničke okolnosti s time nemaju veze. Osobno mislim da jednoličnost otupljuje onoga koji piše. Kad ti se slike svedu tek na ono što pogledom oko bolesničkog kreveta možeš doseći. A do ušiju samo hodnikom koraci medicinara.. To te dnstruira kao čovjeka koji želi stvorit nešto novo. Ove moje zadnje knjige su nastale u vremenu kad su se slike i događaji intenzvno izmjenivali jer živjelo se 300 na sat.
Post je objavljen 14.06.2014. u 10:12 sati.