Razmišljajući o životu postajem svjesna da je to samo još jedna borba u kojoj mi ne možemo biti pobijednici... ali moramo biti borci.
Ali ipak,u ovom svijetu u kome smo samo igračke treba pronaći razlog za sreću.Treba živjeti!
A šta nam drugo preostaje ? Putevi sudbine će nas odvesti Bog zna gdje i upravo zbog toga moramo pronaći sebe.
Pronaći sebe u prirodi... stopiti se sa nebom,osjetiti vjetar s juga,uživati u letu ptica.... Pogledati nebo koje smiruje dušu.
Jednostavno je,samo trebamo pronaći tračak svoje sreće. A to uveliko zavisi od nas. Jer šta vrijedi život ako se ne borimo,to je kao vino koje čuvaš ali nikad ne probaš.
I samo se treba stopiti sa svim oko sebe,sa svijetom da bi na kraju postali dio njega... i negdje duboko u našim dušama znat ćemo da nikad nismo sami. Jer ne postoji samoća,samo beskrajne granice naše sreće koju sami odabiremo izlaskom sunca svakoga jutra.
Evo par slika sa izleta od nedjelje