On pobjeđuje sam protiv svih ali znaj,
još samo na platnu kina "Prvi maj"
Najbolje što se moglo dogoditi ovogodišnjem prvom svibnju jest da bude siv, kišan i tugaljiv, jer bi u svakom drugom slučaju iznevjerio sam sebe. Jer, da slučajno osvane sunčan, (kako se uzaludno nadaju rascvrkutani i prekomjerno raspoloženi voditelji "Dobro jutro Hrvatska" dok dave dežurnog metereologa, prizivajući radosti ritualnog roštiljanja), zasigurno bi privukao i disperziranu radničku klasu u Maksimir na grah, a onda bi tek imali razloga da padnemo u prvosvibanjski blues.
Možda zato što i ta radnička klasa, koja je idući u raj, skrenula negdje krivim putem i izgubila se u bespućima povijesne zbiljnosti, gotovo više i ne postoji, barem ako je vjerovati statistici. Pa bi prvomajska proslava više nalikovala nekom poganskom ritualu, poput okupljanja Druida na Stonehengu. Ili sesiji prizivanja duhova. Njačešće iz boce jeftinog kiseliša.
Ili možda zato što su do svih instrumenata sindikalne borbe za prava istih tih fantomskih radnika, sindikalni čelnici odlučili ove godine "pokazati vladi crveni karton", kao da je vlada pod ingerencijom UEFE, pa će zahvaljući tom kartonu, kao Mandžukić, preskočiti sljedeću utakmicu ili bar nadolazeće izbore. Što će biti sljedeće godine- dosuditi im jedanesterac? Samo uz takve vođe- realizacija je slaba, i prosječni golman im skine udarac. Čak i "Panenku".
A pravog razloga za blues imaju i oni građani, najčešće umirovlejnici, ali sve je više i drugih, koji u toj simboličnoj porciji graha, zapravo ne vide nikakvu simboliku nego upravo ručak za taj dan, koji im puno znači, jer kada pokriju režije i osnovne potrebe sa onim što dobivaju, uistinu ne ostaje puno. A i tko zna možda je ova zadnja prilika da pojedu taj grah kao ljudi, jer bi, sukladno najavama vladajući od sljedeće godine i djelljenje graha moglo ići na outsourcing. Ma štogod to značilo. Vjerojatno da će dijeliti jednu konzervu "k-plus" na 4 osobe, bez prava na repete. Kobasicu dobije svaki stoti, a dobitnik se odlučuje-lutrijom, Kako bilo, njih će teško i kiša spriječiti, jer želudac nije metereopat.
Kad smo kod vladajućih, njih na maksimirskom ukazanju ionako vjerojatno ne bi bilo, čak i da grane sunce na prozorčiću. Uostalom neradni dan je,a zašto bi oni bili drugačiji od nas i odricali se prva na zasluženi odmor, koji je u korijenu svih ljudskih prava. Maksimir ili skrivena hvarska uvala, u konačnici je ipak svejedno. Ili možda ipak nije?
Sigurnije je ipak pod strehom.
Doduše kiša teško da može spriječiti moguće ukazanje gradonačelnika koji je na reveru u stanju nositi bilo što, pa tako i karanfil ili sv. Antu, Tita ili Tuđmana, ovisno među kojom vrsti bedaka, pardon građana, se obreo. Glavno da je kutlača kojom dijeli grah dovoljno velika.
Opozicija bi se zato mogla ukazati u vidu nekog domoljubnog dušebrižnika, koji će naravno kritizirati predstavnike vlasti, koji nisu došli i koji ne brinu za radnike, što će se naravno promijeniti kada oni (opet) dođu vlast i kada se počne dijliti hrvatski grah, a ne ovaj makedonski ili, ne daj bože, srpski. A kada dođu, u Maksimiru ih naravno više neće biti, jer u prirodi se stvaro odvijaju ciklički, to smo već naučili? Ili možda ipak nismo? Možda će i oni ostati pod strehom, ne riskirajući upalu pluća?
Crkveni predstavnici ionako neće biti u Maksimiru, jer crvena boja na njih djeluje alergijski, pa se siroti pod onim skutevima počnu znojiti i kašljucati. Zato će, na sigurnom, pričati nešto pričati o Josipu radniku koji je od posljedica svog rada umro prije otprilike 2000 godine, vjerojatno od azbestoze, i nikom zapravo nije skroz jasno, zašto bi nas baš on trebao zanimati. Nekako sam prilično siguran da će na trpezi, pardon zadušnici za Josipa, koja će se poslije pripremiti za uzvanike neće biti graha, a ako i bude, teško će se zalijevati jeftinim kiselišom iz plastične trolitrenke, za koju je sad već onaj mitski radnik, teško odvajao od plaće tijekom cijele godine.
Kiša bi mogla potjerati i obične rekraeativce. To su vam oni ljudi koji uvijek izmigolje na svaki nagovještaj lijepog vremena, imaju potrebu svima reći da je lijepo vrijeme i da baš uživaju u običnoj šetnji ili vožnji biciklom, a pogotovo ako ih to pitaju reporteri središnjih informativnih emisija, pa već to je razlog da se mi ostali veselimo kiši. Što ne znači da RTL vjerojatno neće složiti reportažu naslovljenu "Prvomajska kiša pokvarila lijepo vrijeme".
Kome bi još kiša mogla pokvariti raspoloženje?
Liniću, jer će okolni štandovi i kiosci ostavriti znatno manji fiskalni promet, pa će slaba prodaja šećerne vune i masnih lepinja ozbiljno ugoziti planirano punjenje budžeta.
Predstavnicima manjinskih stranki koji se još uvijek nadaju da će zaraditi svojih warholovskih 5 minuta, koje bi jednom trebalo kapitalizirati u 5 %.
Estradnim zvijezdama u usponu ili estradnim zvijezdama u padu(u sredini ionako najčešće nema nikog), koji će propustiti priliku da zarade skromni honorar, i konačno nahrane svoj prateći bend duplom porcijom graha.
Zaštitarskim agencijama, koje bi bile angažirane da spriječe da okupljanje oko porcije graha prijeđe u spontano "okupljanje naroda" nakon kojeg bi se krenulo k Markovom trgu. Iako je to, malo vjerojatno, jer iza punog želuca se slabo djeluje,a i na Markovom trgu nema nikog. Praznik je. A zaštitari su najčešće tu, da se ljudi međusobno ne potuku oko tanjura graha.
Te eventualno samim radnicima, ako je još koji preostao u ovoj društvenoj raspodjeli, skriven negdje na dekici, zaboravljen i odbačen u grmu onkraj maksimirske šume. Poput prazne konzerve lovačkog nareska.
I zato, kiša koja inače djeluje depresivno, ove godine je čist zgoditak. farsa će biti manja, a neku konzervu graha za skuhati valjda imate u špajzi, ako ništa ritualno otvorite onu 29. Novembar, zalihu iz prošlog režima.
Pa se zamotajte doma, nakon jela otvorite bocu svog omiljenog kiseliša, isključite informativne program i pustite si neki film ili cjelodnevnu seriju. Npr. "Igru prijestolja".
Jer, u jednu budite sigurni :
"Winter is coming".
Post je objavljen 30.04.2014. u 10:05 sati.