Marketing
Pun mjesec
Jučerašnja vijest o krvavom mjesecu u kom su mogli uživati promatrači u Sjevernoj i Južnoj Americi podsjetila su me na moj doživljaj u Africi pa evo ponavljam jedan stari post koji sam malo zanovio sa par fotografija sunca i mjeseca koji su znali biti tako lijepi.
Prica ide ovako
Sjedim ispred naseg kontejnera sa Amerom razglabajući o situaciji ovdje (naše relacije sa etiopljanskom vojskom su malo u krizi al teška priča koja i nije baš za ove stranice)
Uglavnom, debelo prošla polnoć a mi razgovaramo o temi koja i nije bas vesela. Misli su nam u nekakvim planiranjima koja su vise nego ozbiljna no ne treba se brinuti za mene, (siguran sam da ce se sve riješiti na najbolji način).
Odjednom, trči malezijac k'o bez duše. Izgubljenog pogleda, sav u strahu pita; "Je ste li čuli ono, - Što je ono bilo?"
Pojma nemamo, ništa nismo čuli. Pravimo šale da je loše sanjao, da se treba malo umiti, a on samo ponavlja announcement,announcement that was announcement " Gledamo ga izgubljeno i pitamo se šta mu se dešava, je su li to zaista bili neki ružni snovi pa se jednostavno pogubio. Engleski mu nije jača strana, no i ne pokušava ništa objasniti al izgledao je izbezumljen i više nego ozbiljan.
Eto i našeg Berhanija, ( lokalni čovjek koji radi za nas sitne poslove) trči kao bez duše i kaže da se mora upaliti svjetlo na crkvi.
( Do crkve u blizini zbog Uskrsa na moju inicijativu razvukli smo kabel sa jednom sijalicom. UN pravila ne odobravaju to, no dali smo im malo struje i svjetla da imaju za večernje molitve a naša "firma" neće propasti zbog toga, mrzim glupa pravila. Nismo htjeli maknuti taj kabel ni poslje Uskrsa, pa onako s vremena na vrijeme kada se tko sjeti prikopča ih na struju nekoliko sati po noći da malo osvijetli crkvu. Crkva ne izgleda tako loše, u stvari najljepša građevina u cijelom selu - o njoj nekad drugi put)
Opet odlutah sa pričom,.. " Nema problema upali svjetlo, kažem, al šta se dešava".
Napokon smo i nas dvojica mogli čuti neku neobičnu buku koja se ne da opisati. Zaista čudno.
Pitamo našeg Berhanija sta se dešava, kaže sav paničan "Bog je veoma ljut na nas, nikad do sada nije bio tako ljut. Muslim pray, orthodox pray, no sleep all night. Bog je ljut ". Da vidite taj izraz lica, nikada ga nisam vidio tako izbezumljenog. Zgledavamo se zbunjeniji neg smo prije bili, no nisam u strahu i pored te neobične buke koja postaje sve jača a vjerujte ne zvuči tako ugodno u sred noći u tom kutku svijeta.
Berhani opet prica istu pricu, "God is angry".
Napokon razaznajemo da netko u stvari galami jer taj zvuk dolazi sve bliže nama. Uspijevamo malo smiriti Berhanija i pitamo šta to govore preko razglasa jer je sada bilo očito da je to zaista razglas.
Upravo to govore, Bog je ljut na nas svi na molitvu odmah objašnjavaju nam Liya i Maria, ( lokalna prevoditeljica i kuharica) koje su također dotrčale do nas malo nakon malezijca. Liya, također vidno uznemirena na puno boljem engleskom od Berhanijevog ponavlja nam već sve što smo uspjeli razumjeti od izbezumljenog Berhanija, i to me jos više zbunjuje. "Bog je ljut, dobro al zašto". Kako ne uspjevamo shvatiti, zove nas da izađemo na mjesto odakle možemo vidjeti mjesec.
O, najljepša pomrčina mjeseca koju sam do sada vidjeo. Glupan sam, nije mi palo na pamet da napravim fotografju.
Vise od pola mjeseca je mračno, a druga pola se nekako zlatno crveni, zaista lijep prizor.
"To je razlog za uzbunu da netko sa megafonom šeta i budi cijelo selo na molitvu jer Bogu jer je ljut kao nikada do sada. Svi u selu trebaju da vide mjesec i vidjet će koliko je Bog ljut na nas."
Nevjerojatno mi je da niti Liya koja je ipak puno drugačija od svih lokalnih nikada u životu nije čula niti vidjela pomrčinu mjeseca. Teško joj je objasniti "eclipse",( moram priznati da ni ja nisam znao kako se na engleskom kaže pomrčina), no tu je Amer sa svojim engleskim koji pokušava uzaludno objasniti joj što je to u stvari i odustaje nakon nekog vremena.
Bože moj, teško mi je bilo za shvatiti, no sto se može ipak sam u Bureu.
Pao mi je na pamet pukovnik Etiopske vojske Muhamed, (sa kojim smo danas pregovarali vrlo mukotrpno cijeli dan pokušavajuci riještiti neke probleme), i pitao sam se klanja li i on sada u obližnjoj džamiji jer je Alah ljut i na njega. Bilo mi je puno lakše shvatiti zašto se nismo mogli dogovoriti oko tako lagane stvari koja nam sada pravi velike probleme i čini nas život ovdje puno kompliciranijim.
Kako mi se razbio san "zapovjedio" sam svima da se idemo pridružiti u molitvi, sada već velikoj skupini ljudi ispred crkve. Malezijcu i Tunižaninu kažem da idu do džamije da mogu uzeti auto, no nije im se dalo. Previše su lijeni.
Prošetao sam se do crkve sa krunicom u ruci i zamolio Boga da pogleda na ove ljude i olakša im život jer to zaista zaslužuju. Tako su mi dragi.
Ova neplanirana, kasno večernja molitva mi je zaista godila u noći koja je tako ugodna, prava proljetna puna nekog lijepog mirisa koji nisam osjetio do sada.
Ovo je mjesec iz neke druge noći
Post je objavljen 16.04.2014. u 10:30 sati.