Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/apis

Marketing

devedeset i deveti dan

Opet sivilo, opet tužna sjećanja na logorske dane i žene dok stoje u dvorištu oko slavine. Puno nas je pa se svaka od nas može vrlo kratko oprati i napiti se vode. Gledam ženu s djetetom koje tek što je prohodalo kako mu šakom usmjerava mlaz ka ustima, a ono pije u dugačkim gutljajima i zatvorenih očiju. Kapi blještave s odrazom zlatnog sjaja jutarnjeg sunca klize mu niz bradu i grlo.
„Mamo, kako je voda tako fina,“ kaže dijete brišući nadlakticom škakljanje klizanja kapi oko usta, a mati ga gladi po glavi.
Napokon i moje je lice pod mlazom. Prljava sam od putovanja, od ležanja na podu svinjca. I umorna. I još je jutro i prohladno, sunce grize hladnoćom babljeg ljeta. Ne znam točno koliko je sati. Ostala sam bez malog zlatnog sata u medaljonu što mi je svekrva poklonila za vjenčanje i kojeg sam nosila oko vrata. Ni vjernicu više nemam. Jedan je pijani vojnik nakon što je autobus preko skele prešao Savu počeo sakupljati lančiće, prstenje, narukvice – sve što je bilo od zlata.
„Zlato na sunce“, viknuo je.
U jednoj ruci držao je šajkaču, a u drugoj bocu rakije. Skinula sam medaljon sa zlatnim satom s vrata i prsten i spustila ga u njegovu umašćenu kapu. Kada su pali na malu hrpicu zlatnog nakita činilo mi se kao da sam dala milodar poganom božanstvu. Kasnije sam opazila kako plijen dijeli sa šefom i oboje se zadovoljno smijulje. U onom trenutku na dvorištu dok gutam vodu, a zubi mi trnu od hladnoće, ja zatvaram oči i sjećam se da sada kada sam ostala bez nakita, ove kapi kojom je poprskana moja koža jedino je zlaćenog sjaja. Za jedan čas ne postoji ništa osim tog trenutka mene i vode. Osjećam svoje tijelo, hladnu kožu, mišice, žeđ, užitak tijela da je živo. Možda je jedino tako moguće preživjeti: živeći iz časa u čas, od trenutka do trenutka. Neprekidni tijek vremena za me više ne postoji: samo izdvojeni trenuci koje nije moguće povezati u smislenu cjelinu.
Žedna me ruka gura u stranu. To nije ruka stražara nego žene koja čeka svoj red, stoji iza mene i promatra me grubo, ljutito, kao da sam ja njoj otela nešto…

Post je objavljen 19.03.2014. u 13:37 sati.