Stoji ispred mene i govori
mi prekrasne stvari. O meni.
Imam najljepše oči i
najmirišljaviju kosu.
Najzarazniji osmijeh i
najiskrenije komentare ikad.
Na mjestu sam, kaže, a
fascinacija je postala jos veca
kad sam dosadnog stranackog
covjeka sa osmomartovskim
cvijetom okrenula
za stoosamdeset stupnjeva
i poslala u vrazju mater.
Uletila sam u zagrljaj
sa vlastitim egom. Netom
prije nego sam upoznala
ovo ogledalo.
Zanima ma zasto nije
bilo nikog kada smo
posvadani sjedili okrenuti ledima?
Svako na svojoj strani klupe.
Moj ego i ja.
Post je objavljen 10.03.2014. u 00:18 sati.