Od početka Arapskoga proljeća svjedoci smo brojni prosvjeda ali i katastrofa do koji prosvjedi mogu dovestii. U nekim arapskim zemljama prosvjedi su prerasli u građanski rat dok se u drugim samo promijenio diktator. Stabilna demokratska vlast još nije ni na vidiku. U balkanskim zemljama se javljaju naznake socijalnih nemira. Razloga za nemire svakako ima. Umanjenje socijalnih i radnih prava s jedne strane i raširena korupcija s druge strane. Prosvjedi su generalno gledano pozitivna pojava. Prosvjedi su srušili feudalizam, prosvjedi su doveli do politički prava, prosvjedi su donijeli radna i socijalna prava, penzije i invalidnine.
Zašto ljudi prosvjeduju?
Kao razlog prosvjeda najčešće se navodi siromaštvo. To je potpuno pogrešno. Ljudi ne prosvjeduju zbog siromaštva. Više se prosvjeduje u Njemačkoj nego u Gani . Prosvjeduje se onda kada standard života pada a stečena prava se oduzimaju ili umanjuju. Zato su po Europi učestali prosvjedi jer se umanjuju stečena prava. Talijani i Grci žive puno bolje nego bilo koja Afrička zemlja a trenutno su tamo svakodnevni prosvjedi.
Uz pad standarda života i smanjivanja stečenih prava drugi razloga prosvjeda je osjećaj nepravde. Onaj osjećaj da nikoga nije briga, da država služi isključivo pojedincima,da diktatori i elita misle samo na sebe je bio povod Arapskoga proljeća. U Europi broj prosvjeda se povećao ne samo zbog umanjena stečenih prava već i zbog osjećaja nepravednosti. Činjenica je da su države spašavale banke s novcem porezni obveznika na jednoj stani, a na drugoj strani smanjivali radna i socijalna prava te pozivali građane na štednju i odricanja. To je nepravda i zbog takvih stvari dolazi do prosvjeda, frustriranosti i nemira.
.Uvijek treba podržavati mirne prosvjede s jasnim ciljem. Treba podržavati prosvjede kojima se traže zaostale plaće, otpremnine, radna i socijalna prava, zaštita određenih prava, zaštita dobara, ili se traži efikasniji rad i odgovornost određeni državnih institucija.
Ne podržavam prosvjede koji traže rušenje vlada, linčovanje, ubijanje, paljenje i slične stvari. Takvi prosvjedi dovode do nasilja, iz nasilja niknu neki novi vođe i spasitelji, ti isti spasitelji ne mrze vlast koju ruše već mrze to što oni nisu na vlasti. Kada dođe do nasilja, cijenu uvijek plate nedužni građani a vođe prosvjeda se okite slavom i postanu isti kao i njihovi prethodnici. To smo vidjeli u Arapskom svijetu i to nam ne treba.
Obrazovanje, razvijanje svijesti o društvenim odnosima, razvijanje svijesti o položaju pojedinca u društvu te razvijanje svijesti o pravima i obvezama građana najbolji je način borbe protiv samovolje političkih elita.
Post je objavljen 22.02.2014. u 14:36 sati.