Marketing
O čaju
svibanj, 2013
Ok, priznajem - skroz sam nova u ovim čajevima. Friška ko djevica. Kako je Madonna to lijepo otpjevala - like a virgin. I, kao i prava djevica nakon prve bračne ili već koje noći, tako i ja uopće ne vidim nikakvu ljepotu u ispijanju čajeva. Kao, zdravi su. Pa, ako ćemo po onoj da sve što je zdravo nije fino, onda su i te kako zdravi.
I sad mi je malo jasnija ona tradicija ispijanja čaja iz daleke nam Kine. Oni su ustvari imali duhovne pripreme da popiju vruću vodu u kojoj se moči neka tamo užasno jako zdrava biljka. Koja ima okus po čarapama. Starim. I prljavim.
Sad, kao i djevica s početka priče, vjerujem da se samo trebam prepustiti i pričekati da cijela stvar postane bolja. Evo, već sam počela dodavati razne dodatke. Kao na primjer, med. Ali, kako stari ljudi vele - ništa čega je puno, nije dobro (ili tako nekako), pa tako ni ovaj moj med nije baš popravio situaciju.
A samo sam htjela napraviti nekaj zdravo za sebe i moje tijelo! U pokušaju da ubijem okus smrdljivih čarapa u ustima, stavila sam šeflju meda. I sad ništa ne osjećam. Ni med, ni čaj, ni smrdljive čarapa. Ni zube. Utrnuli su od šećera. Ali, nekako se nadam da je i med zdrav i da će moje tijelo cijeniti to što radim za njega i da me neće dovesti u šećernu komu. Ili u hiperaktivu. Mislim da moji šefovi nisu spremni vidjeti me u izdanju u kojem me samo mali broj odabranih imao priliku vidjeti.
I sad, kad me šef pita kakav mi je čaj, ja nabacim glupavi osmijeh s nadom da se ne vide napukline na mojim zubima od prevelike količine šećera i očaj koji izbija iz mojih očiju dok pokušavam progutati cijelu stvar.
Na kraju svega došla sam do jednostavnog zaključka - coffee rules for me! Ne znam kako za vas, ali ovo je jedini porok koji mi je ostao. Osim čokolade. I keksa. Majoneze. Sira. Crvenog mesa i pečenog krumpira. Pohanog kruha.
I neću se odreći tog mog jedinog poroka i ako se zdebljam zbog toga, pa kaj onda!
Post je objavljen 10.02.2014. u 11:46 sati.