26. siječanj
TIMOTEJ i TIT
Sveti Timotej i Tit bili su najvjerniji učenici i pomoćnici svetog Pavla. Timotej je rodom iz Listre u Maloj Aziji. Otac mu je bio poganin a majka Židovka,obratio ga je sv. Pavao na svom prvom putovanju i on postaje najmiliji učenik. Pratio je Pavla na njegovim putovanjima i proživljavao s njime sve patnje na koje je često nailazio. Nakon Pavlovog procesa u Rimu, Timotej se vraća na istok gdje ga Pavao postavlja za predstojnika crkve u Efezu. Pavao ga u teškim okolnostima drugog rimskog sužanjstva kao najmilijeg i najvjernijeg suradnika poziva u Rim. Pavao Timoteju upućuje čak dvije svoje poslanice.
Prema predaji bio je biskup u Efezu. Smatra se da je umro kao mučenik 97.g.
Sveti Tit potječe iz poganske grčke obitelji a vjerojatno ga je obratio sam sv. Pavao. Kad je sv. Pavao poslije prvog rimskog sužanjstva pisao poslanicu Titu, on je upravljao crkvom na otoku Kreti, kasnije otišao u Dalmaciju. (pogledaj @geo da među onim silnim petokrakama ne naletiš i na Tita)
Umro je 94.g.
Danas je Međunarodni dan carinika.
(ne znam zašto)
27. siječnja
ANGELA MERICI (1474-1540)
(Desenzano del Garda, Italija, 21. ožujka 1474. – Brescia, Italija, 27. siječnja 1540.[1]), utemeljiteljica uršulinki
S desetak godina ostala je siroče sa starijom sestrom. Otišle su živjeti k ujaku u grad Salo. Nažalost, sestra joj je umrla, a kad joj je umro i ujak, Anđela se vratila u Desenzano. Potresena smrću sestre, počinje živjeti pobožno i pristupa Trećem redu sv. Franje. Postala je svjesna da je djevojčicama potreban bolji kršćanski odgoj i zato je u svojoj kući odgajala djevojčice. Imala je vizije kako treba osnovati udrugu djevica koje će svoj život posvetiti vjerskom odgoju djevojčica te brizi o bolesnima i siromašnima. Tako je 1535. nastala Družba sv. Uršule, u Bresci.
Preminula je u Brescii gdje se i danas čuvaju njene relikvije.
Beatificirao ju je papa Klement XIII., 1768. godine, a kanonizirao Pio VII., 1807. Blagdan joj je 27. siječnja.
28.siječnja
TOMA AKVINSKI
O njemu ima toliko, da ću ja samo ponoviti jedan svoj post koji sam napisao koristeći materijal iz knjige Mihaila Szentmartonija;, psihologa i svećenika
O Tomi Akvinskom, tome geniju kršćanske filozofije, životopisci obično navode samo njegova silna ostvarenja, a malo govore o njemu kao osobi. Zbog toga imamo malo vjerodostojnih podataka o njemu. Ali ono što imamo je dovoljno da u njemu prepoznamo karakterističnu povučenu ličnost s aktivno-osamljenom duševnom konstitucijom.
Kakve su rane mogle uzrokovati njegovu povučenost u djetinjstvu, bilo bi sada teško rekonstruirati. Ali znamo sa sigurnošću da je već u djetinjstvu je bio povučen. U tom pogledu je značajan i nadimak koji su mu nadjenuli vršnjaci „nijemi vol“
Priča se da je jednom njegov učitelj Albert Veliki pročitao njegove bilješke, pa je zadivljen rekao „Vi nazivate Tomu nijemimm volom; ali vam kažem ako ovaj šutljivi vol rikne jedan dan, čitav će svijet čuti njegov glas“
Druga značajka osamljene, povučene ličnosti jest da živi u svijetu mašte.Tako se priča da bi mu donijeli jelo, a nakon nekog vremena i odnijeli, da Toma ne bi ni primjetio (što bi u „mom slučaju“ bilo absolutno nemoguće) ter da je diktirajući svom tajniku o Presvetom Trojstvu, sa svijećom u ruci, ostavio da svijeća dogori tako da su ga morali liječiti od opeklina.
A za posjeta nekog znamenitog kardinala, Tomu nisu mogli vratiti u „ovaj svijet“ pa se kardinal vratio „neobavljena posla“.
Kažu da je bio debeo i ćelav, visok 190cm-to se slaže sa karakterologijom o ovakvim osobama.
Podsljednjih dana života bio je uvjeren da je sve što je napisao obično smeće. Ne znamo jel žene baš mrzio, ali svakako nije znao što započeti s njima, kamo ih smjestiti, čak ni filozofski: smatrao ih je „promašenim muškarcima“
(Ova mi se teza sviđa)
Ipak Toma je postao svetac, drag i velik. (tu i ja vidim svoju šansu),..Na svojim slabostima sagradio je „veliki hram“
Jedan od životopisaca ovako karakterizira Tomu „svetac poniznosti i mudrosti.“ S pravom, jer Toma je bio ponizan; znao je priznati prihvatiti svoje slabosti, i bio je mudar; znao je što započeti s tim slabostima. Iz šanse koje su one pružile razvio je dominanatnu krjepost; bio je istraživatelj Božjih istina.---
Upravo mi supruga „docira“ kako sam se pretenciozno nazvao tignariusom, da sam bar drvosječa...a ona kaže da bi zbog svoje svadljivosti, bilo najbolje da se nazovem „blog kod dva petla“
I sad ti ne uvažavaj Tominu tezi o ženama!!!!
A kako ću koristiti svoje slabosti, kad su tako mizerne..ha..ha....
Možda ovu prema ženama???!!!
Evo i jednog Tomina bisera:
-Tri stvari su potrebne za čovjekovo spasenje: da zna u šta treba vjerovati, da zna šta treba željeti i da zna šta treba uraditi.
Post je objavljen 28.01.2014. u 20:59 sati.