Milost je predivno iznenađenje, a
ako tražiš Milost, ako si grešnik koji ju traži,
ako težiš iskupljenju sumnjajući da ju zaslužuješ,
treba znati i to da se milost posebno ne zaslužuje,
milost je Božji dar za sve koji čine dobro s ljubavlju,
kaju se za grijehe i teže životu vječnome s Bogom.
Treba imati širinu i pokazivati interes za sve božansko,
i u toj široni težiti tome da se sva Božja djeca ujedine
bez obzira kroz koju religiju se nastojala približiti Bogu.
Uz to, kajati se za sve nestašluke kojima smo se približavali
svojim demonima te donijeti odluku da se isto ne ponavlja,
a kada ih se u potpunosti riješimo živjeti u miru očisćena uma.
Svatko se sam treba odlučiti na iskupljenje, bez povratka na staro.
Svatko je vrijedan Božje milosti kojoj sami otvoramo put,
i nije moguće ostati ravnodušan kada ju primimo kao dar,
tada nije moguće vratiti se starim grijesima koje smo činili
jedni pema drugima, premda je katkada tako teško praštati,
a oprostiti je toliko neophodno, da bi ostao u stanju milosti.
Svatko je potreban Božje milosti bio toga svjestan ili ne.
I ona će jednom dotaći svakoga, i mnogi će postati izvori iste.
Kada se osoba zaplete u mrežu vlastitih grijeha
postaje svjesna koliko je potrebna Božje milosti,
tada može misliti da je neće nikada ni dobiti, no začudo,
Božja milost se ipak pojavljuje i u naše umove unosi vječni mir,
mir s Bogom bez obzira kroz koju ga religiju tražili i ona se očituje
kroz bolje odnose sa svojim vlastitim umom iz kojeg može izaći
toliko nečistoća, no kada ga čuvamo kao kristalnu posudu onda
postaje drugačije, postajemo mnogo pažljiviji
i prema sebi i prema drugima.
Post je objavljen 26.01.2014. u 11:46 sati.