Marketing
Ruko met...
.
.
.
.
.
.
.
.
Ruko met...
Jutros sam se probudila u donjem rublju. U vešu. Tukac je bio zatečen. Ni nakon dva prolaska rukom preko ono malo kose na čelenki nije mogao sakriti pogled s mog međunožja. Nabila sam mu kompleks kosmatosti. Kompleks francuzice. Nije ni svjestan kako je to bolje nego nabijanje rogova. Ružno je vidjeti muško poput Nadana Vidoševića s rogovima. S lisicama je već bolje...Tukac ovaj put nije ostao bez riječi. Uspio je reći:
- Bolje nešto u gaćama nego Pelješki most...
Lipa naša, rukometna repka. Ideš na EU, Svjetsko prvenstvo, Olimpijadu i nikako ne naučiš dobiti Francuze i Omeyera. Ode Červar ( nije greška), dođe Goluža ( veća greška), ode Irfan, ode Balić, ode sve u tri P.M.-e...
Pa onda kažu; „školaj se“. Džaba...Neki u zabludi pitaju: Pošto zlatna medalja?! Vičniji, imaju odgovor: - Nije Ti to prometni fakultet. Nema ovdje pitanja; - Koliko još do kraja studija? Tri hiljade eura. Ovdje moraš pobijediti Ruse, Poljake, možda Dance i u konačnici opet Francuze. S desnom rukom na srcu to neće ići. S boljom pameću još nekako...
Budi pametan...
.
.
Vrijeme, vreme, vrime je rukometa. Ruku bi metnula...u gaće.
Post je objavljen 21.01.2014. u 15:04 sati.