9.12.2013
O ishrani svjetske populacije
Population growth not the cause of world hunger: economist
Posted Nov. 27, 2013 by Shannon VanRaes in News Objavio 27. studeni 2013 po Shannon VanRaes u Vijesti Haroon Akram-Lodhi govori o uzrocima gladi u svijetu. Foto: Shannon VanRaes
"Za neke jednadžba je jednostavna - sve više ljudi na planetu znači više ljudi gladuje. Za Haroon Akram-lodhi nije. Ekonomist i Trent sveučilišni profesor, koji se specijalizirao za političku ekonomiju agrarne promjene u razvoju u kapitalističkim zemljama, kaže; izjednačavanje rastućeg broja stanovnika s globalnom gladi nije samo netočno, već stvara lažni moralni imperativ (izgovor) za intenzivnu industrijalizaciju poljoprivrede".
"Argument da je rast stanovništva brži od rasta zaliha hrane jednostavno nije istinit. Rekao je Akram-Lodhi nazočnima na nedavnom Menno Simons College predavanju pod nazivom "Feeding the World: Glad je neizbježna"."Svijet, u smislu proizvodnje hrane bilježi povijesno neviđeno povećanje količina koje smo proizveli", rekao je on. Dodajući da prema UN Word Food Programu, planet već proizvodi dovoljno hrane da nahrani više od 10 milijardi ljudi"...
Valja vjerovati da je to točno. Ekonomija beskrupuloznog profita uvjetuje glad u svijetu. Ona je i neprihvatljiv odnos prema prirodi. Nedostupnost hrani jednoj milijardi ljudi dok se u razvijenim kapitalističkim zemljama prema vjerodostojnim izvorima 50% proizvedene hrane baca u otpad.
Korištenja biljne proizvodnje, osim ostalog, i za biogorivo. I moralno je nedopustivo. Proizvodni prirodni potencijali hrane trebaju se smatrati svojinom svih ljudi na planetu. Zar umovi koji su ostvarili tehnička sredstva za putovanja na druga nebeska tijela ne mogu osmisliti način života dostojan svakog čovjeka. Da se potrude i da izračunaju kolika se sredstva troše na oružja i druge nepotrebnosti pa bi im računica pokazala da je svakom čovjeku na svijetu dostojan život moguć.
Rješavanje problema moguće tako zvane prenaseljenosti ljudske populacije na planetu ne bi smjela biti u rukama regulatora vlasnika profitnog kapitala već općeg svjetskog dogovora. Ljudski rod s većim dijelom žive prirode dospijeva u blizinu "raskrižja" na kojem se mora odlučiti kojim od dva smjera treba ići. Putom kojim je dospio do ovog stanja i koji dalje, unatoč visokoj proizvodnosti rada, vodi u patnje i zaostajanje velikog dijela ljudske populacije ili drugim putom kojim se može osigurati održanje vrste i razvitak slobode čovjeka, barem do neke kozmičke okolnosti na koju ljudi ne mogu utjecati.
Taj drugi put traži da se moraju u temelju mijenjati i raskrinkavati mnoge dogme na kojima stoji dosadašnji odnos među ljudima. Istinski intelektualci to znaju. Ostali intelektualci koji su svjesno, za račun svog ili grupnog trenutnog blagostanja, stavili svoje iz društvenosti otuđene također prirodne sposobnosti u funkciju konzervativno regresivnih snaga, moraju se učiniti odgovornim za put kojim će čovječanstvo kročiti.
Privatno vlasništvo, kao odnos vlasnika i nevlasnička, na bilo koji element ili djelić planeta i prirode uopće je neprirodno. Iz monopola jednih nad njezinim dijelovima izlazi porobljavanje drugih. Monopol-vlasništvo na bilo kojem prirodnom elementu je relativno i mora biti relativizirano. Kako zamisliti da je vlasništvo naftnih polja i sličnih prirodnih resursa u rukama-vlasništvu pojedinaca, grupa ili države, koja su stvarana milijardama godina prirodno stanje? To je baština svih ljudi i budućih generacija. Proizvodna naučna, tehnička i duhovna dostignuća moraju biti njihova svojina. Iz toga izlazi dosljednost da svako ljudsko biće iz svakog dijela planeta ima pravo na korist od njih i na solidarnost u slučajevima potrebe.
Kapitalistički način društvene reprodukcije postaje kočnica materijalnom i socijalnom razvoju. Ali i na štetne posljedice na ostali dio prirode značajne za sam opstanak. Na to ukazuju gospodarske i političke krize za koje više nema trajnijih rješenja. Rast nezaposlenosti, osnovnog ljudskog uvjeta za život je na ovakvim osnovama nezaustavljiv. mali čovjek lišen uvjeta za osobni razvitak i osuđen na svakodnevni manje ili više uspješan napor za preživljavanje treba shvatiti da su normalni životni uvjeti njegovo pravo.
A.Josip
Post je objavljen 28.12.2013. u 19:17 sati.