Dragi anonimni komentatoru koji se skriva pod nickom „Kouni“, ne znam tko si i ne znam što te nagnalo da mi na blogu ostaviš komentar o tome da te dugo nešto tako nije puklo kao čitanje pet knjiga Sage o Otorijima, ali veliko ti hvala: bila je to doista zlata vrijedna preporuka (ponekad čovjeku tako nešto ostane u glavi, a meni je upravo riječ „otori“ bila u glavi dok sam lutala po knjižnici i tražila naslov za čitanje. Na jednak me način prije nekoliko godina privukao serijal romana o Žrtvenom Jarcu francuskog pisca Daniela Pennaca, za koji sam zaključila: a) da bi ga valjalo ponovno pročitati i b) da bi ga valjalo posjedovati kako bih mogla obnoviti znanje. Ipak, znam što misle svi moji prijatelji i poznanici: da bi prije toga svakako valjalo pročitati Bujoldičin serijal o Milesu Vorkosiganu).
Roman „Mač u tišini“ je prvi dio Sage o Otorijima australske spisateljice Gillian Rubenstein koja piše pod pseudonimom Lian Hearn. Po mom mišljenju, radi se o žanru „young adult fiction“, odnosno knjigama za mlade. Osobito mi je zgodno što se autorica ogradila od bilo kakve obveze vjerodostojnog opisivanja povijesnih događaja u feudalnom Japanu, s obzirom da je Sagu o Otorijima smjestila u izmišljenu zemlju u feudalnom dobu, koja tek ovlaš podsjeća na feudalni Japan, s obzirom da neki običaji, događaji i predmeti doista postoje, odnosno postojali su u toj dalekoistočnoj zemlji. Zemljopisna karta, kao i nazivi mjesta, u cijelosti su izmišljeni.
U središtu je radnje petnaestogodišnji Takeo, pripadnik progonjene vjere Skrivenih, kojega nakon pokolja njegove obitelji pod svoje uzima Otori Shigeru, predstavnik plemićkog klana Otori, koji se potiho suprotstavlja vladajućem ratnom zapovjedniku Iidi, koji progoni Skrivene i osvaja sve više feudalnih posjeda. Mladi Takeo u domu svog zaštitnika, u početku posve nijem od šoka, otkriva da je pogrešno smatrao da je skromnog podrijetla i da zapravo u predstojećim povijesnim događajima treba odigrati ključnu ulogu. Osim toga, u liku zatočene plemićke kćeri Kaede otkriva razlog za osvetu i razlog zbog kojeg mora nastaviti živjeti iako se odrekao svoje vjere, svoje obitelji, a možda i svog zaštitnika.
Ova je knjiga bila toliko neobično zabavna (iako se radi o „lažnom“ feudalnom Japanu, sličnosti, kao i prevladavajuća atmosfera, su nevjerojatni) da sam odlučila prvom zgodom nastaviti čitati Sagu, pa vrlo ubrzo možete očekivati od mene i preporuke daljnje četiri knjige iz ovog serijala.
Post je objavljen 30.12.2013. u 15:49 sati.