Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/bookeraj

Marketing

John Green: "Greška u našim zvijezdama"

Možda mi je „Božićna potraga“ Julijane Matanović posve izblijedjela iz misli izgurana fantastičnim genijem romana „Greška u našim zvijezdama“ američkog autora Johna Greena. Autor, koji u našem području i nije osobito poznat među širokim narodnim masama, svojevrsna je internetska zvijezda kao jedna od bratske polovice Vlog-brothersa, jednog od najpopularnijih Youtube kanala na svijetu. Ipak, za potrebe ovog predstavljanja valja reći i to da se radi o nagrađivanom autoru romana za mlade s popisa bestselera New York Timesa koji se može pohvaliti i nagradama Edgar i Printz. Romanom „Greška u našim zvijezdama“ popeo se na broj 1 liste bestselera New York Timesa.

Ova mi je knjiga slomila srce, provela sam božićne blagdane jecajući, posve dirnuta. Naime, u središtu je radnje ljubavna priča između dvoje mladih bolesnika: Hazel Grace ima šesnaest godina i terminalnu bolest, rak štitnjače koji se proširio na pluća, zbog čega sa sobom uvijek vuče spremnik s kisikom. Augustus Waters ima sedamnaest godina, najveći je frajer i najzgodniji lik kojega je Hazel ikad vidjela, a oporavlja se od raka kostiju – osteosarkoma u borbi protiv kojega je izgubio nogu i ima protezu. Mjesto radnje je autorov rodni Indianapolis, a sjajan lajtmotiv cijele priče je jedini objavljeni roman misterioznog autora Petera Van Houtena pod naslovom „Kraljevska tuga“, koji je objavljen u poludovršenom stanju, a govori o djevojčici koja boluje od leukemije, i iz koje Hazel crpi neobična i vrlo ozbiljna stajališta o smrti, koja joj tako neposredno prijeti.

Malo je reći da je dvoje tako osobitih tinejdžera našlo zajednički jezik – i više od toga. Međutim, žalost prijeteće smrti, neprestana borba protiv zloćudnih bolesti čitatelja ostavlja u stanju posvemašnje onemoćalosti zbog koje se za ovo dvoje glavnih likova veže i više nego što bi trebao (pročitavši roman – u jednom dahu, dakako – zaključila sam kako je autor zacijelo najveći mamlaz na svijetu kad tako jeftinim trikovima mami suosjećanje. Ipak, ne zavaravajte se, da ovakvo što ne bi bilo jeftino i plitko, bila je potrebna strašna količina vještine).

Primjer takve vještine:

„Najdraža mi je knjiga, bez konkurencije, „Kraljevska tuga“, ali nisam voljela o njoj govoriti ljudima. Ponekad pročitaš knjigu i ona te ispuni nekim čudnim evangeličkim zanosom pa postaneš uvjeren da slomljeni svijet nikad neće biti ponovno čitav sve dok svi živući ljudi ne pročitaju knjigu. A onda su tu knjige poput „Kraljevske tuge“ o kojima ne možeš govoriti ljudima, knjige tako posebne i rijetke i tvoje da se proglašavanje tvoje ljubavi prema njima čini poput izdaje.
Nije bila stvar u tome da je knjiga dobra ili nešto slično, stvar je bila u tome da me njen autor Peter Van Houten razumio na čudne i nemoguće načine. „Kraljevska tuga“ je bila moja knjiga, jednako kao što je moje tijelo bilo moje tijelo, a moje misli – moje misli.“

Da se razumijemo, ne radi se uopće o romanu za mlade čitatelje. Ovu knjigu mogu (neki i moraju) pročitati i odrasli, da bi pojmili što znači (za mladu osobu, ali i za njezine najmilije) svakodnevno se hvatati u koštac s bolešću, s prijetnjom smrti koja se približava, s nemoći i fizičkim ograničenjima. Govoriti o ljubavi u tim uvjetima djeluje pomalo bedasto, ali nije netočno ono što je u knjizi ustanovio i sam autor John Green – Maslowljeva ljestvica potreba je pogrešno postavljena, jer potreba za ljubavlju egzistira i kad su primarnije potrebe, poput potrebe za sigurnošću ili egzistencijom, ugrožene.

Pouka priče – ljubav pobjeđuje sve? I bolest, i smrt? Djeluje sladunjavo, znam, zato zaključak o pouci priče prepuštam tebi, čitatelju.


Post je objavljen 28.12.2013. u 18:47 sati.