12.23 sati Hrm, hrm…. Da se oglasim onom našim svakodnevnim. Kako sam? Kako, kako, samo tako… Pa raspeto, eto. I to molim te ijepo već popriličan komad života. Vrijeme teče, prolazi... Ali patnja ostaje trajno nepodnošljiva, preteška… Na nju se nikako naviknuti ne možeš. Samo je možeš smjelije je prihvaćat, gutati, onako guc, guc, guc… Zapravo mogu reći kao teolog prihvatio sam se verifikacije tvrdnje poznatog duhovnika p. Slavka Pavina NAUČI ČOVJEKA UMRATI NAUČIO SI GA PRAVINO ŽIVJETI. Eto vjerujem da neću prije umrijet dok ne naučim umirati. A bila bi i šteta jer još me čeka 'puno lipi stvari' Od srca p. Luka od Raspete Ljubavi
Post je objavljen 23.12.2013. u 15:20 sati.